Njegovo saopćenje prenosimo u cijelosti. 

- Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine odbilo je žalbu Milorada Dodika na odluku CIK-a kojom mu je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske. Time je, nakon tri decenije iživljavanja, jedan od najutjecajnijih političara u Bosni i Hercegovini stavljen Ad acta. Ovaj trenutak označava kraj jedne iluzije o nedodirljivosti, uvjerenja i ambicije jednog malog čovjeka da je iznad zakona i institucija države.

Decenijama je Dodik sistematski radio na blokadi državnih institucija, razaranju povjerenja u državni poredak i stvaranju paradržavnog političkog sistema u kojem je Republika Srpska tretirana kao država unutar države. Njegova populistička te primarno klijentelistička politika imala je jedan strateški cilj, a to je urušavanje institucija Bosne i Hercegovine.

Kada se govori o Dodikovoj vladavini, njegov najveći uspjeh je, pored brutalne pljačke javnih resursa i bogaćenja političke elite, normalizacija koncepta permanentne blokade, odnosno potpune paralize državnih institucija kao legitimnog političkog sredstva. To mu je dugo bila glavna politička karta na koju je igrao.

Danas moramo biti svjesni da odlazak Dodika s funkcije ne znači automatski i kraj njegove političke moći. On i dalje ima svoju klijentelističku mrežu, političku strukturu, unosne poslove i medije, koji će pokušati očuvati status quo. Ipak, srušena je predstava o tome da je Dodik iznad zakona, i za to najveća zasluga pripada pravosuđu Bosne i Hercegovine.

Ono što je zabrinjavajuće jeste da Dodikovi ministri ostaju u Vijeću ministara BiH. Što znači da i pored najavljenih bagera njegov politički koncept nije ozbiljnije ugrožen. Štaviše, kada se obrati pažnja na sitne detalje, koji ne dobiju pažnju javnosti, Dodikov uticaj unutar institucija BiH nikada nije bio snažniji. Darko Ćulum je još uvijek na čelu SIPA-e, novog ministra sigurnosti nema ni na mapi, a interesna sinergija HDZ-a i SNSD-a nikada nije bila jača.

Od posljednjih pet zapošljavanja na rukovodeće pozicije u institucijama BiH nije zaposlen niti jedan Bošnjak. Posljednji prijem na tri rukovodeća mjesta (pomoćnik ministara) u Ministarstvu finansija i trezora BiH zaposlena su tri SNSD-ovca, a u Ministarstvu civilnih poslova BiH na dva rukovodeća mjesta, jedan HDZ-ovac i jedan SNSD-ovac.

Tako da ne trebamo previše razbijati glavu/dramiti oko Milorada Dodika jer će državne institucije i dalje ostati blokirane, te ćemo u konačnici imati istu situaciju zbog koje je Trojka godinama žestoko kritizirala prethodnu vlast SDA, DF-a i SBB-a.

I u ovoj sumornoj slici naše političke stvarnosti ne smijemo zaboraviti ulogu "izvođača radova", sarajevske Trojke. Ljudi koji su zarad fotelja i klijentelističke matematike, uveli SNSD u vlast i omogućili Dodiku da nastavi raditi ono što najbolje zna, razarati državne institucije iznutra.

A vlast se mogla formirati i bez Dodika. Milorad Dodik je već 2014. godine bio izbačen iz vlasti na državnom nivou, kada je vlast formirana s opozicijom iz RS-a. Upravo je nama iz Stranke za BiH ovaj politički manevar bio ključni osnov da se isto ponovi i 2022. godine. Moram još jednom podsjetiti zaboravne trojkine "genijalce", da je tokom pregovora o formiranju vlasti Stranka za BiH insistirala upravo na tome.

Insistirali smo jer smo bili svjesni šta nas čeka. Sve što se sada dešava najavljivali smo, a sasvim je sigurno da danas ne bismo imali ništa veće opstrukcije i blokade kojima svjedočimo da Trojka nije već sve dogovorila s Dodikom.

U tom scenariju, bez SNSD-a, barem sigurno ne bismo dali 100 miliona KM Dodikovom kumu za zgradu i najskuplji parking na svijetu.

Zbog toga je naša sumorna politička današnjica prije svega posljedica pogrešnih odluka ljudi koji su slijepo mislili samo na sebe i uskostranačke interese svoje klijentelističke bratije. Zato danas stvari treba nazvati pravim imenom, odgovornost za stanje u kojem se nalaze država i njene institucije snose upravo trojkaši: Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto!

Sa prošlogodišnjim spinovima o bagerima i izbacivanju SNSD-a su zakasnili najmanje dvije godine, a sada i sa pranjem od svoga "reformiranog" i "drugačijeg", jedinog pravog partnera Milorada Dodika.

Trojka je, u ime navodnog "evropskog puta", pristala na savez sa SNSD-om. Pri tome su SNSD-u i HDZ-u dali sve ključne instrumente sistema u ruke, dok su sami ostali zaglavljeni u političkoj baruštini, goli, bosi i potpuno nemoćni da pokrenu bilo kakav proces kojim bi državu gurnuli naprijed na evropskom putu.

Kada pričamo o evropskom putu, zar nije logično da stranke koje insistiraju na toj priči uzmu Ministarstvo pravde BiH, koje samo nosi skoro 2/3 reformskih zahvata? Ali ne. Trojka je to prepustila HDZ-u. Nakon pravde, sljedeće po obimu reformi je Ministarstvo sigurnosti BiH, koje su "prepametni" i "prehrabri" pregovarači dali "najboljem ministru iz RS-a ikada" Nenadu Nešiću, a kojeg su "jedva provukli kroz iglene uši" medijskom propagandom eutanaziranoj sarajevskoj čaršiji.

SNSD-u i HDZ-u su poklonili SIPA-u, UIOBiH, ADS dajući im legitimitet, prostor i sve ključne sigurnosne, finansijske i kadrovske instrumente da nastave razarati državu iznutra.

Umjesto da Dodika izoliraju i oslabe, Trojka je omogućila nikada veću i snažniju sinergiju, partnerstvo SNSD-a i HDZ-a. Omogućili su im da se učahure unutar institucija i pretvore ih u taoca svojih mafijaških ucjena. Kada se danas govori o blokadi državne vlasti, o stalnim i besmislenim kompromisima koji redovno idu na štetu građana i naše evropske budućnosti, treba jasno reći da je to zajednički projekat osovine Milorad Dodik-Dragan Čović i Trojke.

SNSD i HDZ nisu sami došli u ovu poziciju moći, već su ga političko slijepilo i pogrešne odluke njihovih sarajevskih partnera dodatno ojačale.


A zašto? Zbog sitnošićarskih interesa pojedinaca i zbog raspodjele plijena. Zbog stolica, privilegija i prostora za vlastite kumove i prijatelje. Ovo nije prvi put da se ovako nešto dešava. Sjetimo se samo Zakona o prebivalištu BiH iz 2015. godine i sramne uloge SDP-a u tom političkom sunovratu, koji je Bošnjake i Hrvate izbrisao sa političke mape manjeg bh. entiteta i otvorio prostor Miloradu Dodiku da postane parapolitičkim monstrumom kakav danas jeste.

Danas Trojka od Dodikovog kuma kupuje zgradu za nevjerovatno veliku sumu novca. I to nije obična kupovina, već partnerski pečat njihovog političkog dogovora. Na isti način i Vijeće ministara, a i Vlada Federacije BiH, uigrano kupuju luksuzne automobile samo od jedne firme, M.R.M. iz Ljubuškog.

Poruka ove klijentelističke koalicije je jasna, državna imovina, odnosno javni novac, predstavljaju tek bankomat za vladajuće elite.

Dodik i Čović su taj mehanizam decenijama usavršavali, a Trojka je pokazala da nema ni trunke otpora prema tom korupcijskom modelu. Štaviše, savršeno su prihvatili ulogu "izvođača radova" i statista u kukuruzu, skupljajući budžetske mrvice koje im ostave SNSD i HDZ.

Tako je Dodik zauzvrat džentlmenski prešutio propalu organizaciju Samita lidera Zapadnog Balkana i EU-a, koji su Čovićevi kadrovi prepustili firmi Konakovićevog kuma. Trojka se zaklinjala u transparentnost i reforme, a završila u istim poslovima čašćenjem budžetskim sredstvima kumova, rodbine i prijatelja. Sa ove vremenske distance i svih dešavanja, uopće nije čudno zašto su lideri Trojke insistirali na partnerstvu sa Miloradom Dodikom.

Ta njihova politička nesposobnost i nesvjesnost u razumijevanju sistema državne uprave, te uopće upravljanja državom, brutalno se pokazala u slučaju SIPA-e. Agencija koja bi trebala biti garant sigurnosti, primjer profesionalizma i stub provođenja zakona, pretvorena je u etnički i partijski plijen.

Trojka je za direktora SIPA-e imenovala čovjeka koji otvoreno odbija da provede naredbe Tužilaštva BiH protiv svoga stranačkog šefa. I umjesto da onaj koji se stavio iznad zakona bude procesuiran, on uživa u statusu nedodirljivog jer ima političku zaštitu. Pri tome nam Peđa Kojović i drugi trojkini apologeti nude nemušta objašnjenja i medijske spinove, kao da se radi o nekakvom "nesporazumu" pri razmjeni robe na pijaci.

E pa ne, gospodo, ovdje se radi o čistom bezakonju i vi učestvujete u tome.

U uređenim državama ljudi koji krše zakone odgovaraju, ali samo u Bosni i Hercegovini oni postaju heroji današnjice. Ovo sigurno nisu reforme koje su nam prije tri godine na sva usta obećavali, već nastavak klijentelističkog sistema, samo sa drugim igračima u glavnim ulogama.

Danas su glavni protagonisti klijentelizma isti oni ljudi koji su do juče kritikovali sistem, sve dok nisu ušli u njega. Sjetimo se samo kako je Dragan Mioković kukao po društvenim mrežama kako mu je skup Smoki za unuke, a danas tom istom čovjeku nisu skupe limuzine HDZ-ove firme iz Ljubuškog. I naravno da nisu, kada ih ne kupuje svojim parama.

Sjetimo se kako nam je Vojin Mijatović govorio kako nikada SNSD neće dobiti UIOBiH ili kako nam je Sabina Ćudić obećavala da se nikada neće dati 100 miliona za kumovu zgradu. Gdje su danas i šta rade ti "prehrabri" i "prepošteni" ljudi? Zašto šute?

Zbog svega toga današnji Dodikov pad sa funkcije nije pobjeda države, nego tek jedan simbolički čin u dugom i mukotrpnom procesu vraćanja povjerenja građana u institucije naše države i u vladavinu prava. Milorad Dodik je možda pao, ali njegov način vladanja i dalje živi kroz njegove partnere iz HDZ-a i Trojke.

Taj korumpirani klijentelistički model živi u svakoj kumovskoj pogodbi, u svakoj fotelji podijeljenoj po stranačkom i etničkom ključu, u svakom licemjernom pozivanju na evropske vrijednosti, dok se gazi i ono malo vladavine prava što je preostalo u ovoj državi.

Trojkino političko sljepilo, elementarno nepoznavanje materije i politička iluzija o otvaranju pregovora sa Evropskom unijom, dovele su nas do potpune blokade državne vlasti. Vozači kamiona već mjesecima traže reakciju vlasti i prijete blokadama, a država sa tim ljudima komunicira saopćenjima. Sa svakim danom Trojkine vlasti, država nam curi poput pijeska kroz prste i ne čudite se ako sutra osvanemo bez igdje ičega.

Zato je za sve ljude koji vole ovu zemlju i svoju budućnost vide ovdje iduća godina presudna. I to više nije stvar političkih preferencija, već pitanje opstanka. Svi zajedno, građani, civilno društvo i politički subjekti, moramo pokazati da ova zemlja nije nečiji privatni plijen. Moramo pokazati da ova država pripada građanima, a ne vođama plemena i njihovim kumovima, rodbini, prijateljima i klijentelističkim grupama.

Država pripada narodu, i ako danas ne kaznimo sarajevske "izvođače radova", Trojku, sutra nećemo imati šta braniti, niti gdje živjeti.