Incident je srbijanskom novinaru i publicisti Jovi Bajiću, koji je rođen na Kupresu, poslužio kao dobra podloga za iznošenje niza neutemeljenih tvrdnji.

Tako je Bajić kazao da je "kroz cijeli 20. vijek postojala jasna namjera da se širi prostor Tuzle potpuno očisti od Srba i tu zatre pravoslavlje, što je prisutno i danas".

Bajić je rekao da "nije isključeno da oni koji malobrojnim Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi na području Eparhije zvorničko-tuzlanske prijete i danas nisu potomci šuckora iz Prvog svjetskog rata, ustaša iz Drugog svjetskog rata i srpskih dželata iz ratova devedesetih godina prošlog vijeka".

- Cijele porodice bošnjačke i hrvatske su tamo činile zlo Srbima kroz cijeli 20. vek. Ovo je sada nastavak. Oni sad imaju odriješene ruke, niko im ništa neće. Vlast ih štiti.

To što vlast povremeno osudi i Međureligijsko veće BiH to je sada samo forme radi. Јer, da vlast hoće, presekla bi to za vrlo kratko vreme, rekao je Bajić.

Bajić je nastavio sa sramotnim izjavama te je rekao da su "Bošnjaci i Hrvati na ovom području svoju mržnju prema svemu srpskom i pravoslavnom izlili sistematskim uništavanjem imovine SPC-a tokom rata devedesetih godina prošlog vijeka, kada je na području Eparhije zvorničko-tuzlanske do temelja srušeno 30 srpskih bogomolja dok je preostalih 65 teško oštećeno".

On tvrdi da su nad Srbima koji nisu htjeli napustiti svoje ognjište, "njihove komšije počinile monstruozne zločine o kojim skoro niko ne govori". Bajić je naveo da su "Srbi bili zatvarani o logore, a Srpkinje na monstruozan način mučene i ponižavane u javnim kućama u Srednjoškolskom centru u Tuzli i seoskim javnim kućama kakva je Previla na putu prema Srebreniku".