Zašto je Nikola Špirić zaboravljen: Dok Dodik i Cvijanović skidaju sankcije, stari kadar SNSD-a ostaje u američkoj nemilosti
Dok su Milorad Dodik i Željka Cvijanović slavili ukidanje američkih sankcija, jedan od najodanijih ljudi režima u Banjoj Luci – Nikola Špirić – ostao je sam, prepušten sopstvenoj političkoj sudbini.
Dok se Dodikov krug briše sa liste proskribanih, Špirićevo ime ostaje na njoj – simbol zaboravljenog kadra i jasnog signala da ni Washington ni Dodik više nemaju interes da ga spašavaju.
Nikola Špirić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH i dugogodišnji stub SNSD-a, nalazi se pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država još od septembra 2018. godine. Prema tadašnjem saopćenju State Departmenta, Špirić je bio umiješan u „značajnu korupciju“ – primao je neprikladne pogodnosti, koristio javnu funkciju za privatnu korist i aktivno ometao procese odgovornosti unutar institucija BiH. Uz to, sankcije su proširene i na njegovu najbližu porodicu – suprugu, sina i kćerku – kojima je zabranjen ulazak na američku teritoriju.
Šest godina kasnije, status se nije promijenio. Ali ono što jeste – jeste politička težina Nikole Špirića. Nekada čovjek od povjerenja Milorada Dodika, danas je tek sjenka starog režima, marginaliziran unutar vlastite partije, bez realnog uticaja i bez političkog pokrića. Dok Dodik i Cvijanović vode glavne partijske igre i sklapaju dogovore koji su očito doveli do ukidanja sankcija, Špirić ostaje po strani – kao sporedni lik koji više ne pripada ni Washingtonu, ni Banjoj Luci.
Zaboravljenost Nikole Špirića nije slučajna. Ona je politički izračunata. U trenutku kada Dodik pokušava pokazati „novu fleksibilnost“ pred međunarodnim partnerima, pojedinci poput Špirića, koji simbolizuju staru eru korupcije i kompromitovanih struktura, postaju teret. Washington ga ne vidi kao prijetnju, ali ni kao partnera. Za Dodika, on više nije koristan. Za Ameriku, on je gotov slučaj.
Ironija je da je Špirić među prvima iz SNSD-a završio na američkoj crnoj listi, ali sada, kada njegovi partijski saborci skidaju svoje imena s iste, on ostaje – zaboravljen, izolovan, i politički mrtav. Njegov slučaj pokazuje kako funkcionira brutalna realnost političke trgovine: dok si koristan, braniće te svi; kada prestaneš biti koristan, postaješ fusnota u bilješkama međunarodne diplomatije.
Još jedna važna činjenica: za razliku od Dodika, kojeg je sankcionisao američki OFAC (Ministarstvo finansija SAD), Špirića je kaznio State Department – što njegov slučaj stavlja u drugačiji pravni i diplomatski okvir. To znači da čak i kad bi Dodik pokušao intervenisati, američka administracija bi ga jednostavno ignorisala. Jer za Washington, Nikola Špirić više ne predstavlja faktor – ni politički, ni ekonomski, ni strateški.
Tako danas, dok SNSD slavi „veliku pobjedu“ i Dodik priča o „ispravljenim nepravdama“, jedan od najdugovječnijih kadrova te stranke sjedi u tišini. Bez podrške, bez političkog pokrića i bez izgleda da mu se sankcije ikada ukinu.
I možda je upravo to najveći pokazatelj političke stvarnosti u BiH: Čak i kad si bio na vrhu, čak i kad si dio sistema, jednom kad postaneš suvišan – niko te se više ne sjeća. Ni Washington. Ni Dodik. Ni SNSD.