Tuzlanski vatrogasci nakon požara: Ostaje veliki bol i teret što nismo uspjeli sve da ih spasimo
U Tuzli sve spasilačke ekipe koje su radile na gašenju požara i evakuaciji osoba iz Doma penzionera zovemo herojima, iako oni to ne žele. Kažu - radili su samo svoj posao.
Tuzlanski vatrogasci bili su prvi na mjestu događaja. Uz pomoć kolega iz Srebrenika i Živinica, te članova dobrovoljnih vatrogasnih društava iz Tuzle i Gornje Tuzle nadljudskim naporima spriječene su teže posljedice, piše Federalna.ba.
Prvobitna dojava o požaru upućivala je na to da gori kuća u blizini Doma penzionera. Međutim, prva ekipa koja je odmah krenula na intervenciju vidjela je da gori Dom penzionera i tada se sve promijenilo.
- Bilo je haotično. Samo saznanje da su gore starije, dementne osobe, dalo nam je dodatni motiv da uložimo sav svoj napor - kaže vatrogasac u PVJ Tuzla Eldin Šehanović.
- Bilo je strašno, taj plamen, dim, svjesni smo da su ljudi unutra - velika konfuzija gdje morate biti pribrani - dodaje njegov kolega Kenan Hamzić.
Ubrzo su u pomoć pristigle brojne ekipe, tuzlanski vatrogasci, kolege iz Srebrenika, Živinica, dobrovoljnih vatrogasnih društava. Na terenu ih je bilo više od 60.
- Svi smo mnogo manje razmišljali o svojim životima već samo o tome kako ćemo prići tim osobama da ih što više izvučemo. Ostat će i meni i mojim kolegama veliki bol i teret što nismo uspjeli sve da spasimo - govori Šehanović.
- Najveći žal je što će nam ostati na teretu dok smo živi - ti ljudi koje nismo uspjeli spasiti, koji su možda već podlegli i prije nego što smo došli. Da smo mogli da ih sve spasimo u jednom mahu, ali... - govori Hamzić.
I među njima je bilo povrijeđenih, najviše zbog dehidracije i iscrpljenosti. Ukazana im je medicinska pomoć i sada su dobrog fizičkog stanja.
- Bio sam jedan od pet ljudi koji je bio gore, jučer sam pušten kući uz nalaze, rekli su da pratim situaciju, ako bude bilo šta da se javimo.
Dalje se mora, moramo nastavit raditi na sebi na psihološkom stanju, nakon ovoga svega, moramo nastaviti da pomažemo građanima jer to je naš posao, to je naša dužnost - dodaje Hamzić.
- Meni kao najmlađem članu vjerovatno će biti potrebe za psihološkom pomoći, porazgovarati s nekim jer ovo je nešto što se ne može zaboraviti - zaključuje Šehanović.
Iako će za oporavak duše ovih hrabrih ljudi biti potrebno mnogo vremena, oni su se već vratili na radna mjesta, spremni ponovo izložiti svoje živote kako bi spasili tuđe.