Riječ je o lokaciji do koje gotovo niko ranije od stručnjaka nije dolazio, skrivenoj u gustoj šumi visoko iznad rijeke Drine, s koje se pruža pogled na okolna brda i doline.

Ovaj grad ne spominju u svojim knjigama ni Mulabegović ni Redžić, a nije dokumentovan ni u Arheološkom leksikonu BiH niti u novijim publikacijama. Jedini ga je spomenuo Đoko Mazalić, i to pod nazivom Rakov grad, ali ni on nikad nije bio na ovoj lokaciji.

Ovaj impozantni grad poprilično je ostao očuvan. Opasan je visokim kamenim bedemima visine do šest metara, debljine oko jednog metra, a njegove dimenzije iznose približno 250 metara u dužinu i 50 metara u širinu. Vidljive su dvije kule postavljene dijagonalno jedna naspram druge, kao i veliki iskopani kanal koji razdvaja vanjske zidove od platoa na kojem su se nalazili drveni objekti.

Grad se nalazi na nadmorskoj visini od 940 metara i orijentisan je u pravcu sjeverozapad–jugoistok. Pretpostavlja se da je na ovom mjestu ranije postojala i ilirska gradina.

Područje Barakovca nekad je bilo poznato kao lovište, gdje je, između ostalih, lovio i Džemal Bijedić. Danas je to dom medvjeda, vukova, divljih svinja i čagljeva, što je vjerovatno razlog zbog kojeg se mnogi nisu usudili doći do ovog grada.

Da podsjetimo, Barak Ishaković bio je stariji brat Isa-bega Ishakovića i sin Ishak-bega Hranića Kosače. Spominje se prvi put 1428. godine, kada je povratio osvojeni grad Hodidjed kod Sarajeva, kao i 1436. godine u povelji koja se čuva u Dubrovniku kao “Vojvoda Barack”, jer je na poziv Hranića Kosača ratovao protiv Pavlovića i Kotromanića.