On je za FTV ispričao kako ga je situacija na terenu zapravo posjetila na ratne dane. Moralo se reagovati odmah kako bi se spasilo što više ljudi, a mjesta umoru tu nije bilo.

Opisao je trenutke haosa na licu mjesta.

- Kad smo došli gore, popeli se na šesti sprat - ne zna čovjek kome prije da ukaže pomoć. Jednostavno, gledali smo prioritetne osobe. Uzimali smo one koji su davali neke znakove života. One koji nisu davali, njih smo odmah sklonili u stranu da ne bi dolazili u dodir druge kolege, da ne bi gubili vrijeme - pojašnjava on.

U nekim dijelovima zgrade, dodaje, nije bilo ni svjetla, a među ljudima je vladala panika.

- Metež je bio na hodniku, bila su crijeva od gašenja požara. Teško, teško, vjerujte da se naježi čovjek od svega. Tu sam noć imao četiri, pet transporta, znači i gore, što na hirurgiju, što na interno, što na plućnu kliniku. Odmah smo se vraćali po druge, isto i moje kolege - kaže Mujkić.

Ističe i da su članovi svih timova pazili jedni na druge.

- Pazi čovjek i na opremu i na sve. Čim duže rade ekipe zajedno, zna se sve ko šta radi, svako svoj dio posla odradi. Ljekar je vođa tima i što kaže - mi izvršavamo to - navodi on.