Kako je za „Dnevni avaz“ izjavila, stanuju u kampu koji uopće nije povoljan za život, a pasoše su im oduzeli Kurdi. Iako su se obraćali više puta vlastima, reakcija nadležnih je izostala.

Bez odgovora

- Većina žena u Siriju je došla 2013. godine, jer su nas muževi doveli, a da nismo ni znali. Neke su došle zbog Šerijata. U kampovima smo zarobljene već osam godina od Kurda, SDF-a i PKK. Vlastima smo se obraćali mnogo puta za ovih osam godina. Nismo nikada dobili konkretan odgovor ni od koga – istakla je naša sagovornica.

Dodala je da prije nego što je uspostavljena Vlada u Siriji, nije bilo nikakve šanse da se obrate bilo kome, osim Kurdima, ali su, kako tvrdi ona, uvijek im davali odgovor kako „nemaju ništa s tim“ i kako se čeka odgovor iz BiH. Ipak, u kontakt nisu stupili ni s kim od nadležnih koji sačinjavaju novu vladu.

- Nemamo se kome obratiti ovdje osim Kurdima i Amerikancima, s tim da Amerikanci nikad nisu došli ovdje. Kada bismo pitali Kurde za naše muževe, oni bi nam odgovarali „ne znamo“, „oni su u zatvoru“. Ne znamo gdje su muškarci. U posljednje vrijeme smo se obraćali Ministarstvu vanjskih poslova BiH, vladi sigurnosti (op.a. Ministarstvo). Nikada nismo dobili odgovor ni na jedan upit – istakla je ona.

Obraćali su se i Ambasadi BiH u Jordanu mailom, kao i Predsjedništvu BiH, ombdusmenima u Sarajevu, UNHCR-u, kako tvrdi.

Život u kampu

- Dan nam počinje u osam sati sipanjem vode i vrućinama od 50 stepeni. Čekamo u redovima za hljeb i vodu i to traje nekad i do poslijepodne. Vode nema dovoljno, donose nam led, do kojeg je teško doći. Vrijeme provodimo tako što, naprimjer, neke žene voze kolica s pijace do određenog šatora kako bi preživjele. Veoma je teško. Neke od nas kuhamo i to prodajemo, neke šiju, prave šatore. Svaka od nas se bavi nečim da bismo sebi i svojoj porodici omogućile ono osnovno – kazala nam je.

Dodala je da su prije nekoliko godina Kurdi upadali u njihove šatore, tukli su žene i djecu i oduzimali im hranu. Žene su uzimali i vodili ih u zatvor bez razloga. Manje od godinu su mirne, kako kaže, jer Kurdi više ne dolaze. Istakla je da u ovom kampu ima devet žena i 29 djece.

- Živimo u platnu ljeti i zimi. Ljeti je prevruće, a zimi prehladno. Ponekad nam familija pošalje novac, a pasoši su nam oduzeti kada su nas zarobili. Osam godina živimo u strahu. Bojimo se da će nova vlada i Kurdi zaratiti, a da mi žene i djeca budemo tu. Mi Bosanke nismo bile zlostavljane ovdje. U kampu u dijelu stranaca ima više od 60 nacionalnosti. Mi ovim putem apelujemo na naš povratak, što je jako bitno – dodala je ona.

Podsjetimo da je porodica Al-Asad na vlasti u Siriji bila više od 50 godina, a taj režim srušen je prošle godine u decembru.

Prisilno oduzimanje djece

- Jako bitna stvar koju moram reći, za koju se konstantno borimo, jeste da su od 2019. pa do danas iz kampa „Al holl“ prisilno uzeta petorica dječaka. Za jednog dječaka nikad ništa nismo saznali. Ne znamo gdje se nalazi. Ovih pet dječaka su po rehabilitacionim centrima, pod kurdskom pratnjom. To je jako bitno da se zna i ne zaboravi. Svi dječaci su imali manje od 16 godina - dodala je ona.

(SM)