Uzimanje zakona "kao sa švedskog stola", gdje institucije selektivno primjenjuju pravne norme prema trenutnim interesima, a ne prema slovu zakona, predstavlja ozbiljnu prijetnju pravnoj sigurnosti građana i privrede u Bosni i Hercegovini.
Primjer dolazi iz Porezne uprave Novi Grad Sarajevo.
“Shodno odredbama Zakona o Poreznoj upravi Federacije BiH („Službene novine FBiH”, broj: 33/02, 28/04, 57/09, 40/10, 27/12, 7/13, 71/14, 91/15 i 44/22) Porezna uprava Federacije BiH kada utvrdi da porezni obveznik ima dug nakon predaje godišnje porezne prijave izdaje Nalog za plaćanje. Nalog za plaćanje je akt kojim Porezna uprava nalaže poreznom obvezniku da treba platiti poreznu obavezu. Nalog za plaćanje dostavlja se poštom na posljednju poznatu adresu ili mjesto stanovanja fizičkog lica. Porezni obveznik ima rok od 10 dana od dana uručenja naloga da izvrši plaćanje obaveze ili eventualno usaglasi stanje sa nadležnom poreznom ispostavom ukoliko postoje razlike u evidencijama poreznog obveznika i evidencija Porezne uprave. Na osnovu Naloga za plaćanje (poslije isteka od 10 dana), donosi se Rješenje o pokretanju postupka prinudne naplate", stoji u odogovoru PU na upit Vijesti.ba da li i na koji način šalje obavijesti fizičkim licima u slučaju da imaju dug nakon predaje godišnje porezne prijave?
Međutim, u konkretnom slučaju u koji je naš portal imao uvid, pomenute zakonske odredbe nisu bile ispoštovane. Kada je fizičko lice zatražilo potvrdu o izmirenim obavezama radi realizacije poslovne transakcije, tada je prvi put obaviješteno o postojanju duga.
Budući da je poslovni partner dolazio iz inostranstva i boravio u Bosni i Hercegovini svega nekoliko sedmica, to je izazvalo dodatne komplikacije.
Iako je fizičko lice odmah izmirilo dug prema Poreznoj upravi čim je za njega saznalo (a za koji ranije nije bilo obaviješteno, iako je to bila zakonska obaveza Porezne uprave) moralo je čekati još pet radnih dana da bi dobilo novu potvrdu o izmirenim obavezama.
Zbog tog kašnjenja, važan poslovni dogovor je propao, jer je druga strana u međuvremenu morala napustiti Bosnu i Hercegovinu.
Ovaj primjer još jednom je pokazao da pravna sigurnost može postojati samo tamo gdje se zakoni dosljedno primjenjuju.
Sve drugo dovodi do neujednačenog provođenja zakona, pravne neizvjesnosti.