Konaković je, naime, prije dva dana poručio kako su DF i SNSD spremili plan koji se ne smije realizovati, a po kojem se kompletna procedura povjerava u ruke Željke Cvijanović koja bi, kako je naveo, s pravom veta kroz NSRs mogla zaustaviti svako imenovanje koje ne odgovara Dodiku i SNSD-u.

Lider NiP-a nije predstavio nikakve dokaze za ovu teoriju zavjere koju je stavio na teret DF-u i Komšiću, valjda u uvjerenju da je samo potrebno dovoljno galamiti kako bi se ostavio uvjerljiv dojam.

Nije to prvi put da Konaković besmisleno optužuje Komšića. Pažljivom promatraču procesa evropskih integracija još uvijek je u sjećanju Konakovićeva lažna tvrdnja po kojoj je Komšić na sastanku sa nizozemskim premijerom Rutteom u Predsjedništvu BiH tražio da EU ne otvori pregovore sa BiH.

Na isti način Konaković je optuživao Demokratsku frontu i Komšića da štite SNSD i Milorada Dodika od njegove inicijative za smjenom SNSD-ovih kadrova u Vijeću ministara, iako je Demokratska fronta za razliku od Trojkinih partnera iz HDZ-a glasala za smjenu SNSD-ovih ministara u Vijeću ministara.

Ipak, glasovi DF-a nisu bili dovoljni da do smjene SNSD-ovih ministara zaista i dođe, ali to nije zaustavilo Konakovića u njegovim objedama.

Teško je, naime, i pobrojati koliko puta je sam Konaković glasno iznoseći svoje neistine stvorio konfuziju u javnosti. Međutim, posljednji slučaj potpuno je, kako to Konaković voli reći, ogolio njegove optužbe.

Sada je potpuno jasno da ne postoji nikakav plan DF-a po kojem se prijedlog za imenovanje glavnog pregovarača prepušta u ruke SNSD-a.

Prijedlog za imenovanje i kompletna procedura u rukama je Konakovićevog najbrže formiranog Vijeća ministara BiH.

Vladajuća većina koju u Vijeću ministara čine HDZ, Trojka i SNSD je ta koja po Ustavu i zakonu treba da ponudi prijedlog a Predsjedništvo BiH da izvrši imenovanje.

(NAP)