Tom prilikom došlo je do incidenta, odnosno fizičkog obračuna u kojem je učestvovao i fizioterapeut Anadin Tahirović. Tahirović se oglasio ovim povodom kako bi pojasnio svoju stranu priče. Njegovo saopštenje prenosimo u potpunosti.

"Nakon što sam saznao da se moje ime spominje i proziva javno u negativnom kontekstu kako sam napao i udario momka iz nepoznatih razloga, želim da  tim lažima i špekulacijama stanem u kraj.

Naime, sa subote na nedjelju desila se saobraćajna nesreća u 2:50h u kojoj su učestvovala dva vozila u ulici Patriotske lige baš kod gradskog stadiona Luke u kojoj sam i sAm bio svjedok jer sam vidio prebrzu vožnju dva automobila, naglo preticanje a zatim i veliku buku i prasak. Brzo sam potrčao i došao na mjesto događaja kako bi pomogao u koliko ima neko povrijeđen. Zatekao sam strašan prizor automobila na kojem je pričinjena velika šteta, drugi automobil malo dalje parkiran bez većeg ostecenja. Prilikom dolaska vidio sam momka koji je prešao na drugu stranu ulice vidno povrijeđen,  dok su ostala dvojica bila uredu. Prepoznao sam ih, mladi igrači NK Bratstva Gračanice, povrijeđeni Tursunović te Avdagić i Vilakic. U trenutku kada zovem policiju Avdagić mi prilazi i govori da ne zovem nikoga da su oni "svoji" i da će riješiti sve između sebe. Naravno nisam ga poslušao jer kao savjestan građanin i medicinski radnik gledam Tursunovića kako je se savio od bolova i povraća što mi dalo naznake da nešto nije uredu. Pozvao sam policiju, prišao sam mladom Tursunoviću i pitao ga da li je dobro i boli li ga nešto i treba li da zovem i hitnu pomoć, odgovorio mi je da je dobro i da ga ne boli ništa i da ne zovem ni hitnu ni policiju. Pogledao sam ga i osim krvarenja na ruci nije bilo vecih posljedica "iz vana". Kad sam im rekao da sam vec zvao policiju kako bi dosli na uviđaj, i kako bi oni pozvali hitnu te obezbjedili sigurnost i za ostale putnike koji su prolazili u tom trenutku, Avdagić vidno ljut na mene mi je u jednom trenutku rekao kako se nisam trebao miješati i otišao je preparkirati (sakriti) drugo auto. Po povratku otišao je do Tursunovića pitao ga jesi dobro on je ponovo rekao da je dobro i da ne zove niko pomoć, na sta mu je Avdagić rekao ovim riječima ma zvao je onaj glupan vec policiju j.... Mu ja mater! Pitao sam ga da ponovi šta je rekao te mi ponovio istu psovku, pitao sam ga ponovo jel ti to meni govoriš na sta mi je odgovorio da tebi je... mater u p. Izrevoltiran, uvrijeđen i ljut prisao sam mu i udario ga bokserom u predjelu glave, gdje sam se zaustavio i nisam želio da mu nanesem neke teže fizičke posljedice zbog kojih  bi i sam imao problem sa policijom koju već čekam određen period. U tom trenutku mi prilazi Vilakic koji se mota tu cijelo vrijeme i moli da se smirim i da se sklonim, sto sam i uradio. Čekajući policiju dobio sam jos par uvreda od dotičnog Avdagića na koje nisam želio vise da odreagujem i da se spuštam na njegov nivo. Stigli su konačno i oni, povrijeđeni Tursunović je ustao i stao sa strane, dok su ova dvojica mladića prišla policajcima sa pričom kako je Vilakić vozio, koji je pruzeo krivicu na sebe tvrdeći da je bio sam u autu i kako ga je ležeći policajac koji je par metara niže izbacio te je zbog toga udario u drvo sa strane ulice. Avdagić je to sve potvrdio a ja sam gledao sa strane i nisam mogao da vjerujem do koje granice idu ti momci sa lažima i obmanom svih nas, okrenuo sam se i krenuo kući i dodao Avdagiću da ćemo se jos čuti zbog uvreda i psovki na šta mi je odgovorio i zaprijetio da će mi zvati komadira policije zbog udarca.

Krenuo sam svojoj kući u nevjerici šta mi se upravo dogodilo u mojoj ulici, u mojoj mahali, u mom Gradu, ispred mog stadiona na kojem sam odrastao! Smjenjivali su se osjećaji ljutnje, tuge, razočaranja ali čiste savjesti, jer jedini razlog mog odlaska na mjesto nesreće je isključivo bila pomoć drugima! A šta sam doživio na kraju?!

Dao sam im priliku 3 dana da mi upute poziv,  izvinjenje ili oni ili njihovi roditelji ili klub u kojem nastupaju koju naravno i nažalost nisam dobio, nego sam dobio osudu i prozivke kako sam iz nekog razloga ja njih napao! Zbog svega toga je i proizašla ova objava, koja mi nije bila u planu.

E pa gospodo kako god da se prezivate i koliko god da imate para, moju rahmetli mamu kojoj ce uskoro druga godina kako je preselila,  koju beskrajno volim i mislim svaki dan ne možete da psujete i vrijeđate, obraz moje porodice, mog oca Ede i mene nećete i ne možete da ukaljate svojim bezobrazlukom, bahatošću i prljavim postupcima !

Na kraju bih dodao da malom Tursunoviću želim brz oporavak jer sam sinoć saznao da je završio na UKC Tuzla sa sumnjom na unutrašnje krvarenje i pojavom hematoma u predjelu stomaka, a ovoj dvojici želim više pameti i pametnije postupanje u ovakvim slučajevima jer istina kad tad izađe na vidjelo!

Vaš spasilac, Anadin Tahirovic", poručio je ovaj svjedok saobraćajne nesreće