"Upravo se to može iščitati iz zaključaka Vijeća za nacionalnu sigurnost Republike Srbije, sa sjednice održane 2. avgusta 2025. godine, u kojoj je čak šest tačaka sjednice posvećeno stanju u BiH, ali i regionalnoj stabilnosti. Sjednice ovoga tijela sazivaju se u trenucima kada se država suočava s ozbiljnim izazovima i treba donijeti važne odluke radi zaštite interesa države ili njenih građana. Ovaj najviši institucionalni oblik zaštite državnih interesa nikada nije zaživio u BiH usljed nedostatka političke volje. Tako je BiH uskraćena za ovaj oblik odgovora na vanredne situacije i geopolitička kretanja koja mogu ugrožavati njene interese. Stoga, svjedočimo spontanim individualnim osvrtima na ugrožavanje suvereniteta BiH, koji nemaju potreban i neophodan institucionalni kapacitet koji se očekuje od demokratski i moderno uređene državne strukture.

Vjerovatno usljed nedostatka ozbiljne i stručne analize nekog zajedničkog tijela u BiH, ispod radara ili samo parcijalno populistički, tretirane su zabrinjavajuće poruke, ali i neistine navedene u predmetnim zaključcima srbijanskog političkog sigurnosnog vrha.

U uvodnom dijelu Zaključka, navodi se da je Milorad Dodik osuđen za krivično djelo verbalnog delikta, što je klasična dezinfomracija. Navedena kvalifikacija ne postoji u Krivičnom zakonu BiH (KZBiH) pa, shodno tome, ni presuda se ne može zasnovati na nepostojećem djelu. Predsjednik RS-a osuđen je radi potpisivanja Ukaza o proglašenju zakona koji je visoki predstavnik za BiH ranije poništio, odnosno na osnovu člana 203a stav 1 KZBiH u vezi sa članom 54. istog zakona. U tački 1 Zaključaka se derogiraju odluke legitimnih sudova u BiH, predstavljujući ih kao anticivilizacijske, nedemokratkske i nemoralne. Sličnim kvalifikacijima su se pojedini srpski zvaničnici odnosili i prema nekim drugim sudskim odlukama u BiH, ali se ovdje implicira da je presuda u suprotnosti s ustavnim uređenjem i predstavlja udar na srpski narod. To činjenično odudara od merituma presude kojom je presuđeno pojedincu, odnosno Miloradu Dodiku radi izvršenog krivičnog djela. Još opasnija konstatacija se izvodi u nastavku da ove presude predstavljaju i sigurnosno destabilizirajući faktor, što može implicirati kao svojevrstan poziv ovog organa na radikalizaciju prilika u BiH.

I tačka 2 pomenutog Zaključka, iako na kraju poziva na smirenost i racionalno sagledavanje stvari, navodi da je politička i sigurnosna situacija u regionu ozbiljno narušena, što je u totalnoj koliziji s nastojanjima zvaničnika Republike Srpske (RS) da postojeću krizu predstave isključivo kao političku, a ne sigurnosnu. Još zloslutnija prognoza ovog srbijanskog tijela je procjena tendencija daljnjeg pogoršavanja sigurnosnog ambijenta i izazivanje međuetničkih sukoba direktno usmjerenih protiv srpskog naroda. Manifestacije takvog predviđanja možda već možemo uočiti na podršci određenih grupacija Miloradu Dodiku, poput udruženja starješina Vojske RS-a ili lokalnih zajednica", navodi CSS.

Tačkom 3 tretira se navodno urušavanje ustavnog poretka i odredbi Dejtonskog sporazuma te, između ostalog, poštovanje demokratske volje građana RS-a.

"Kao i u slučaju miješanja u rad pravosudnih institucija u BiH, što je neprilično u diplomatskim odnosima i svjesno podrivanje suvereniteta druge države, i ovdje se zanemaruje činjenica da se, nakon prestanka mandata sadašnjem predsjedniku RS-a, raspisuju izbori za popunu upražnjene pozicije. Tim činom stvaraju se zvanične pretpostavke da se istinski sagleda trenutna demokratska volja stanovnika RS-a, kao i u prethodnom slučaju kada je Centralna izborna komisija raspisala izbore na kojima je izabran gospodin Dodik.

Tačka 4 još jednom plasira floskulu da je Srbija kao potpisnik i garancija Dejtonskog sporazuma. Garancija Srbije ogleda se kao i u slučaju Hrvatske te BiH da će ispoštovati ono što su njihovi predsjednici, Izetbegović, Tuđman i Milošević, potpisali u tom dokumentu. Garanti, odnosno svjedoci potpisa, članice su najvećih sila tog vremenu, koje ovu obavezu uglavnom ostvaruju kroz Vijeće za implementiraju mira (PIC). Kao kao što je poznato, Hrvatska i Srbija nisu članice ovoga tijela koje provodi međunarodnu politiku u BiH.

Posljednjiim tačkama Zaključka navodi se opredjeljenje i cilj srpskih vlasti za preduzimanje svih diplomatskih, političkih i pravnih sredstava kako bi pružili podršku RS-u na međunarodnom planu. Još jedan očigledan i nedvosmislen primjer miješanja jedne države u unutrašnje stvari druge države, što predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava te dobrih susjedskih odnosa na kojima se deklarativno insistira. Kao ni u prethodnim saopštenjima i izjavama, niti u jednom dijelu se ne navodi poštovanje suvereniteta BiH, a ovoga puta je, svjesno ili nesvjesno, izostalo i uobičajena fraza o poštovanju i priznanju teritorijalnog integriteta BiH i RS-a.

U kojoj mjeri ovakvi stavovi najvišeg političko-sigurnosnog tijela Srbije, predstavljaju izazov regionalnoj stabilnosti i sigurnosti, a posebno BiH, zasigurno treba biti predmetom ozbiljnog razmatranja domaćih i međunarodnih institucija. Predviđalo se da će pravosnažnost presude Dodiku dovesti do određenih turbulencija unutar BiH, ali nije se očekivalo da će Srbija institucionalno reagovati na ovakav zapaljiv način. Stoga se i predmetni Zaključak mora tretirati s ozbiljnom pažnjom te preduprijediti sve posljedice koje možda mogu imati uticaj na eventualnu radikalizaciju stanja, kako u BiH tako i u regionu.

Svi ključni pokazatelji sistema ranog upozoravanja na opasnost u jednom društvu su već odavno upaljeni. Olako su, i na lokalnom i na međunarodnom nivou, prihvaćeni usvojeni strateški dokumenti, poput Strategije nacionalne bezbjednosti Srbije tokom 2019. godine, gdje je očuvanje RS-a predstavljeno kao jedan od najznačajnijih vanjskopolitičkih prioriteta Srbije. Deklaracija „Svesrpskog svijeta“, iz juna 2024. godine, usvojena i unutar zvaničnih organa Srbije i RS-a, zasigurno je bila i jedan od temelja za ovako snažno intonirane zaključke Vijeća na nacionalnu sigurnost. I ovaj dokument sveobuhvatne prekodrinske saradnje ostao je veoma blago popraćen i neadekvatno iskomuniciran na lokalnoj i međunarodnoj sceni.

Možda je za kraj najpriličnije referirati se na jedan od zaključaka Strategije nacionalne bezbjednosti Srbije koji navodi da su rizici od izbijanja ratova i oružanih sukoba na prostoru jugoistočne Evrope smanjeni, ali nisu eliminisani. Podsjećanja radi, BiH je zadnji strateški dokumet, Sigurnosnu politiku BiH, usvojila davne 2006. godine, ali od tada nema političke volje da se javnost i bh. društvo upozna s izazovima i prijetnjama koji mogu imati implikacije po njihovu sigurnost.

Dijalog nema alternativu. To je nešto što moraju napokon spoznati svi akteri i iskazati hrabrost i mudrost da preuzmu odgovornst za buduća dešavanja. Historijska krilatica da je bolje godinama razgovarati, nego jedan dan ratovati, mora biti vodilja svim političkim i društvenim akterima. Svi koji obituju u javnom prostoru se moraju suzdržati od zapaljivih i nepriličnih izjava u ovim izazovnim vremenima. Građani moraju imati povjerenja u snažne institucije, jer su samo one garant društvene stabilnosti", zaključeno je.

(NAP)