Umjesto toga, vježba se pretvorila u farsu jer su njemačke trupe, zbog katastrofalne opremljenosti, na svoje oklopne transportere umjesto strojnica morale montirati drške metli obojene u crno.

Taj sramotni incident, koji je Berlin pokušao zataškati, postao je simbol njemačkog zanemarivanja vojske, poznate kao Bundeswehr. Saveznici su ih smatrali predmetom poruge, no vremena se mijenjaju, i njemačka vojska, suočena s ruskom agresijom, ponovo jača i postaje sila na koju treba računati, piše The Telegraph.

Prema radikalnim reformama koje je ove godine progurao kancelar Friedrich Merz, Berlin je odbacio sva fiskalna ograničenja na odbrambenu potrošnju s jednim ciljem: izgraditi najmoćniju vojsku u Evropi. To je otvorilo put velikoj nabavci opreme – tenkova, topništva, borbenih aviona i ratnih brodova – vrijednoj stotine milijardi eura, dok se Bundeswehr priprema za suočavanje s prijetnjom koju predstavlja Vladimir Putin.

Sveukupno, Njemačka je prošle godine na naoružanje potrošila više od 50 milijardi eura, a izrađeni su i planovi za dodatna ulaganja u iznosu od čak 377 milijardi eura. Ovo historijsko širenje trebalo bi ponovo transformisati Njemačku u stub NATO-a, s ogromnim implikacijama po sigurnost kontinenta. No, ključno pitanje ostaje: hoće li to biti dovoljno da se suprotstavi Rusiji?

Ključna uloga na istočnom krilu

U slučaju ruskog napada na istočno krilo NATO-a, uloga Njemačke bila bi presudna. Uz trupe koje su već trajno stacionirane u Litvaniji, očekivalo bi se da glavnina Bundeswehra brzo krene naprijed kako bi podržala saveznike poput Poljske.
„Od Njemačke se zaista očekuje da osigura većinu kopnenih sposobnosti u kontinentalnoj Evropi“, kaže Edward Arnold iz vojnog think-tanka RUSI. „Veliki dio vatrene moći dolazit će iz Njemačke i Poljske, kao i iz SAD-a.”

Nicholas Drummond, britanski odbrambeni konsultant koji sarađuje s njemačkim vojnim kompanijama, dodaje:
„Vjerovatno bi Rusi napali Poljsku, a Poljskoj bi trebala pomoć, i Njemačka bi je pružila. Dakle, potrebna im je sposobnost vođenja manevarskog rata, što znači tenkovi, pješadija, artiljerija i avioni koji djeluju usklađeno kako bi potisnuli neprijatelja.“

Posljedice ‘dividende mira’

Godinama je Njemačka ignorisala NATO-ove ciljeve potrošnje i dopuštala da njene oružane snage propadaju, jer su politički lideri pretpostavljali da su dani ratova u Evropi prošli. Nakon pada Berlinskog zida, vojna potrošnja pala je sa 2,5% na samo 1,4% BDP-a. To je dijelom rezultat duboko ukorijenjenog antimilitarizma, kao reakcije na naslijeđe nacizma. Političari su radije ubirali „dividendu mira“ i uglavnom izbjegavali sukobe.

Rezultat je bio Bundeswehr u toliko lošem stanju da je bio prisiljen kanibalizirati opremu kako bi dio nje ostao operativan. „Potrošnja je toliko pala da je zamjena opreme postala gotovo nemoguća“, kaže Guntram Wolff iz Kiel instituta. „Ako ste imali tri tenka, koristili biste dva da biste dobili rezervne dijelove za onaj treći.“ Između 1992. i 2013. godine, broj glavnih borbenih tenkova pao je sa 6684 na samo 323, a flota borbenih aviona smanjena je sa 553 na 205.

Dvostruki šok: Putinov rat i povratak Trumpa

Dva politička potresa pokrenula su preokret: ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine i upozorenje Donalda Trumpa da Amerika više neće finansirati odbranu Evrope. Putinov napad razbio je iluziju u Berlinu da s njim može biti dogovora. Tadašnji kancelar Olaf Scholz održao je historijski govor o „zeitenwende“ (prekretnici), obećavši „moćan, savremen Bundeswehr“ i uspostavio poseban fond od 100 milijardi eura.

No, novi udar stigao je iz Amerike s povratkom Donalda Trumpa, koji je evropske saveznike nazvao „delinkventima“ i natjerao Berlin da se zapita: šta ako se na Washington više ne može računati? To je bio prelomni trenutak za novog kancelara Friedricha Merza. Iako izričiti atlantista, toliko su ga potresli Trumpovi komentari da je upozorio da Evropi treba „nezavisnost od SAD-a“ i pokrenuo radikalne reforme ustavne „kočnice duga“.

„Nikada nisam mislio da ću morati reći nešto ovakvo“, rekao je Merz. „Ali jasno je da su Amerikanci uglavnom ravnodušni prema sudbini Evrope.“ Promjena ustava, koja je ukinula ograničenja zaduživanja za odbranu, otvorila je ogroman prostor za potrošnju, a Merz je obećao transformisati Bundeswehr u „najjaču konvencionalnu vojsku u Evropi“.

Neograničena sredstva za vojsku

Ovog mjeseca objavljeno je da su napravljeni planovi za izdvajanje nevjerovatnih 377 milijardi eura za odbranu. Većina će se finansirati zaduživanjem, što za Njemačku ne predstavlja problem. Njihov javni dug iznosi samo 62% BDP-a, u poređenju sa 100% u Velikoj Britaniji i Francuskoj. „Njemačka ima najviše fiskalnog prostora od svih velikih evropskih ekonomija“, kaže Sander Tordoir iz Centra za evropske reforme.

Za neke će ovo jačanje vojske probuditi sjećanja na nacistički ratni stroj, ali Drummond ističe da je danas situacija potpuno drugačija:

„Naravno, neki se pitaju trebamo li se brinuti što Njemačka ponovo ima snažnu vojsku kao 1939. godine. Ali stvari su sada vrlo, vrlo različite. Ovo nije militaristička kultura. Oni to vide kao nužnost.“ Prema Merzovim planovima, potrošnja će do 2029. dostići novi NATO cilj od 3,5% BDP-a – šest godina prije nego što je to obećala Velika Britanija.

Šta Berlin kupuje?

Leopard 2, glavni borbeni tenk Bundeswehra, jedan je od najcjenjenijih u svijetu. Ipak, Nijemci nisu kupovali nove Leoparde od Hladnog rata sve do 2023. godine. Sada se to mijenja – naručeno je 105 novih, čime će se flota povećati na više od 400. Za poređenje, Velika Britanija ima 213 tenkova.

A to je samo početak. Samo 2024. godine Berlin je naručio 123 oklopna transportera Boxer, 19 mobilnih PVO sistema Skyranger, šest fregata, dvije podmornice i do 1000 američkih raketa Patriot – u potrošačkom pohodu vrijednom 58 milijardi eura.

Njemačke narudžbe prošle su godine bile tri puta veće od zajedničkih narudžbi Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske i Poljske. Većinu opreme isporučit će domaće firme poput Rheinmetalla, čije su dionice skočile s 96 eura prije rata u Ukrajini na današnjih više od 1700 eura.

Vraća se i vojni rok?

Još jedan znak ozbiljnosti situacije je i poziv na vraćanje obaveznog vojnog roka, ukinutog 2011. godine. Bundeswehr danas ima oko 185.000 vojnika, a cilj je povećati taj broj na 260.000, uz još 200.000 rezervista. Kancelar Merz sumnja da se to može postići samo dobrovoljno, a nedavna anketa pokazala je da više od polovine javnosti podržava povratak vojnog roka.

Rasprava o tome u Njemačkoj znatno je trezvenija nego u Britaniji, djelimično zbog činjenice da bi se Evropa mogla suočiti s prijetnjom invazije već 2027. godine. U tom smislu, Njemačka već sarađuje s Poljskom na proširenju ključnih autoputeva koji bi u slučaju rata služili za kretanje vojnih konvoja.

Hoće li sve to biti dovoljno?

Međutim, ostaje ključno pitanje: stiže li ovaj njemački napor prekasno i je li dovoljan? Prema izvještaju Kiel instituta, ruska vojna industrija danas može proizvesti onoliko oružja koliko Njemačka posjeduje iz 2021. godine – u samo sedam mjeseci.

„Sljedeći zadatak za Nijemce je da odvrate Rusiju tako da to bude stvarno i vjerodostojno u očima Moskve“, objašnjava Arnold, koji smatra da Putin i dalje računa s tim da se Njemačka može pokolebati.

Drugi stručnjaci, poput Wolffa, kritikuju preveliko ulaganje u skupu i zastarjelu opremu umjesto u dronove i raketne sisteme, kao i zavisnost o američkoj tehnologiji. Ipak, za većinu saveznika, povratak Njemačke u punu vojnu moć veoma je dobrodošao.

„Vjerovanje da ćemo imati mir u naše vrijeme pomalo je iluzorno, i zato moramo odvraćati“, zaključuje Drummond. „Zbog toga mislim da su Nijemci potpuno u pravu što to rade.“