Budimo humani, poručili su reisul-ulema Kavazović i vrhbosanski nadbiskup Vukšić, koji su doniranje organa nazvali dobročinstvom. Jasno su naglasili da spašavanje života nije prijetnja vjeri simboličnim potpisom donorskih kartica.

Pet godina borbu za život vodio je Adnan Fazlagić, kojem je infarkt oduzeo slobodu kretanja. U Sloveniji je, zahvaljujući donoru, dobio novo srce.

“Moj život od transplantacije do danas i, nadam se, ubuduće, koliko bude to moguće, sasvim je isti kao kod svih drugih ljudi. Vratile su mi se sve sposobnosti, kretanja, radne sposobnosti. Od 2017. ponovo sam na radnom mjestu”, ističe za Federalnu televiziju.

Marija Jarak iz Mostara i Danijela Majstorović iz Banjaluke su, daleko od doma, dobile novo srce i priliku za život.

“Nakon pet mjeseci u Austriji vratila sam se u Mostar i nastavila svoj život sasvim normalno”, kaže Marija.

“Moj donor je bio idealan donor. Petnaest godina mlađi od mene. I da nije bilo njegovih doniranih matičnih ćelija, ja ne bih bila živa”, naglasila je Danijela.

Za spašavanje života potrebni su donori i ljekari su sretni kada se pojave. Stručni kadar, kao ni medicinska oprema u Bosni i Hercegovini nisu upitni, ali za funkcionalan sistem donorstva potrebno je premostiti administrativne i društvene prepreke.

“Nemamo kadavera već devet mjeseci i mislim da je tu greška ili neaktivnost, nešto se dešava u vezi s tzv. transplant koordinatorima”, kaže šef Nefrologije na KCUS-u Damir Rebić.

“Zadnjih desetak godina imamo značajan zastoj na tom polju. Mislim da ovo nije toliko stvar organizacije koliko je stvar neorganizacije”, ocjenjuje Ismet Gavrankapetanović, direktor Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.

Bez aktivnih registara, akreditiranih laboratorija i transplantacijskih koordinatora nema napretka na ovom polju. Iako je prije tri godine tim iz Španije ponudio konkretne preporuke za unapređenje sistema, uključujući profesionalizaciju koordinatora, one još nisu provedene.

“Izvršili smo pozitivan pritisak i na Ministarstvo zdravlja FBiH, koje će ažurirati menadžmente u Tuzli i Sarajevu da se aktiviraju ili mijenjaju, formiraju novi kandidati za transplant koordinatore koji će biti ažurniji”, ističe Rebić.

Ažurnosti ne nedostaje, kao ni volje za jačanje transplantacijske medicine. Cilj je pristupiti Eurotransplantu. Nakon 14 godina i iskorak.

“Uspjeli smo uputiti pismo namjere EU transplantu da Bosna i Hercegovina kao cjelovita država želi ući u Eurotransplant mrežu”, kaže Dubravka Bošnjak, ministrica civilnih poslova Bosne i Hercegovine (HDZBiH).

Pristup prestižnoj Evropskoj međunarodnoj mreži za razmjenu organa ulio bi nadu građanima koji čekaju na ovu šansu za život. Velika su očekivanja i od saradnje s centrima u Hrvatskoj i Sloveniji.

Bez podrške sistema nema donorstva – poručuje i Halima Rešić, predsjednica Donorske mreže u Bosni i Hercegovini.

Podrška vjerskih zajednica je izuzetno važna za smanjenje predrasuda i pogrešnih uvjerenja.

“Darivanje organa možemo svrstati u prvu kategorju trajne sadake, jer to je trajno dobro djelo koje će ostati iza nas, koje posvećujemo životu spašavajući život ljudi. Smatram da je to vrhunac dobročinstva koje možemo učiniti”, poručio je Husein ef. Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.

“Ništa nije tako veliko na ovoj zemlji kao služiti ljudskom životu, omogućiti nekome ko je ugrožen, bolestan, da produži svoj život - bilo darivanjem krvi, bilo darivanjem organa. To je, zaista, plemenito djelo”, naglasio je mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski.

Adnan, Marija i Danijela podsjećaju da svaki potpis donorske kartice može pokrenuti novi puls života. Mnogo je onih koji su izgubili bitku. Humane geste spašavat će ljudske živote.

(NAP)