Jeziv snimak sa brda iznad Sarajeva iz 1992. godine "zapalio" društvene mreže: Uz gusle i rakiju najavljivali silovanja "turskih djevojaka"?
6. april je među najznačajnijim datumima za Sarajevo i to iz nekoliko razloga. Iz prvog, jer je 1941. započeto bombardovanje grada, iz drugog, jer je četiri godine kasnije oslobođeno, i iz trećeg, vjerovatno najzapamćenijeg, jer je počela opsada Sarajeva, koja će trajati naredne četiri godine.
Dan ranije, 5. aprila su pred zgradom Skupštine Republike Bosne i Hercegovine okupile na hiljade građana na mirnim protestima s transparentima "Mi smo za mir".
I dan danas odzvanjaju riječi Josipa Pejakovića sa demonstracija:
"Građani Sarajeva, izađimo na ulice i rukama zaustavimo ovo što nas u noći može dočekati i da se nikada ne probudimo. Dokažimo da nemanima trebamo stati u kraj. Da izađemo onako kako smo izlazili kada smo pobjeđivali. Oni svi koji su za jedinstvo, koji se ovog trenutka plaše, vjerujte mi, strah će prestati onog trenutka kada izađemo. Ne dozvolimo da nam Sarajevo neko sruši. Krenite rudari iz Breze, Zenice. Ne damo Bosnu".
Demonstracije za mir je prekinula pucnjava srpskih paravojnih formacija sa Kovačića, u blizini pumpe Energopetrol, te sa poslovne zgrade preduzeća "Dimnjačar".
Nakon toga su građani provalili u Skupštinu i proglasili "svenarodni parlament", gdje se insistiralo na ostavci Vlade i raspisivanju vanrednih izbora.
Koliko su građani Sarajeva bili zbunjeni, najbolje oslikava primjer da, dok su oni zahtjevali na ostavkama, u noći sa 5. na 6. april, granatirano je područje Starog Grada, naročito Jarčedola, i to iz pravaca Lapišnice, Crepoljskog, Hreše, Mrkovića i Trebevića.
U knjizi saradnice u Institutu za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univertziteta u Sarajevu dr. Merise Karović-Babić o opsadi Sarajeva se navodi da, kada su se Sarajlijama pridružili i građani Zenice, Tuzle, Kaknja itd, da je Radovan Karadžić naredio totalno zatvaranje grada, te da nijedan autobus više ne smije doći.
Također se navodi da, kada je Karadžić dobio informaciju da bi ovaj skup građana mogao krenuti "đuture gore na Vraca", zaprijetio je kako će "svi biti pobijeni", te da se to "ne smije i ne može dozvoliti" i "neka ne pokušavaju da ulaze u srpsko".
To se na kraju nije ni desilo, a u poslijepodnevnim satima 6. aprila snajperisti SDS-a iz hotela Holiday Inn su otvorili vatru na demonstrante.
"Dobro veče, ovo je rat"
Senad Hadžifejzović je 2. aprila 1992. godine otvorio je dnevnik jednom od najdramatičnijih rečenica koje se i danas pamte, te na taj način najavio rat u Bosni i Hercegovini.
"Nije ozvaničen, nije objavljen i vodi se za sada na ograničenim teritorijama i specijalnim metodama, ali možemo već sada slobodno reći - ovo je rat. Rat protiv nedužnih, rat protiv naše djece i rat protiv svih nas. Ne ubijamo se međusobno, ubijaju nas", kazao je tada Hadžifejzović.
Povod za to su bila ubijanja po Bijeljini i gradovima istočne Bosne, za koje su "apaurinirane" Sarajlije mislile da iste scene ne mogu doći i u njihov grad, iako su se desile prve barikade nakon referenduma za nezavisnost, dijeljeno oružje, ukopana teška artiljerija, iskopani rovovi oko Sarajeva...
"Sarajevo u dolini, Srbi su te opkolili"
Ogromnu pažnju ovih dana društvenoj mreži X je izazvao snimak nastao 1992. godine, sa brda iznad Sarajeva (Trebević najvjerovatnije) gdje pripadnici VRS, uz gusle i rakiju, pjevaju stihove: "Oj lijepa turska kćeri, krstit će te kaluđeri". Veliki je broj korisnika na bivšem Twitteru koji smatraju da su se ovim stihovima zapravo najavljivala silovanja.
"Sarajevo u dolini, Srbi su te opkolili", dalje se navodi, a snimak završava kadrom grada u plamenu.
Riječ je o isječku iz dokumentarnog filma iz 1992. godine poljskog režisera Pawela Pawlikowskog. Naziv filma je "Serbian Epics" ili "Srpske epike", a u njemu se pojavljuju sve sami ratni zločinci poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Miće Stanišića, a pojavljuje se i ruski pisac koji je pucao po Sarajevu Eduard Limonov. U filmu se, također, pojavljuju i majka Radovana Karadžića, kao i njegova supruga.
Odsijecanje grada
6. aprila 1992. godine, agresorske snage su odsjekle grad od vanjskog svijeta i započele nemilosrdno granatiranje. Opsadu su karakterizirali neselektivni napadi na civilna područja, uključujući stambena naselja, škole, bolnice, vjerske objekte, čak i kulturne znamenitosti.
Opsada je donijela nezamislive patnje Sarajlijama. Osnovne potrepštine poput hrane, vode, struje i medicinskih potrepština postale su rijetkost. Porodice su se borile da prežive usred razaranja, suočavajući se s glađu, bolestima i stalnim strahom od smrti.
Žrtve
Tokom opsade, koja je trajala sve do 29. februara 1996. godine, ubijen je 11.541 građanin, (od toga 1.601 dijete) a bilo je 50.000 djelimično i teško ranjenih. Broj stanovnika se pri kraju opsade 1995. godine smanjio na 250.000.
(Ajdin B.)