Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Vlada Srbije negirali su bilo kakve veze sa grupom pod vodstvom Milana Radoičića. Ta je grupa 24. septembra, u ranim jutarnjim satima u Banjskoj na sjeveru Kosova, ubila kosovskog policajca. A zatim se zabarikadirala u manastiru Banjska. Prema zvaničnim podacima, ubijena su trojica naoružanih napadača.

Kosovska vlada tvrdi da Radoičićeva umiješanost jasno pokazuje da je grupa imala podršku Beograda. Radoičić je preuzeo odgovornost na sebe i odbacio tvrdnje da je imao podršku institucija države Srbije.

Međutim, istraživanje BIRN-a bazirano na analizi fotografija i video snimaka oružja koje je objavila kosovska policija, kao i na intervjuima sa stručnjacima za naoružanje, pokazalo je da je dio zaplijenjenog oružja, koje je koristila Radoičićeva grupa, prošao kroz sistem države Srbije u nekom trenutku u prethodnih pet godina.

Novinari BIRN-a bavili su se analizom naoružanja sa kog je bilo moguće pročitati oznake, utvrdivši mjesto proizvodnje ili remonta, kao i tip naoružanja i godinu proizvodnje.

Među zaplijenjenim oružjem nalaze se meci kalibra 7,62x39mm za automatske puške proizvedeni u fabrici Belom u Užićima – i to 2022. godine.

Minobacačke mine i M-80 zolje, koje je kosovska policija zaplijenila, remontovani su 2018. i 2021. godine u Tehničkom remontnom zavodu u Kragujevcu. Automatski bacač granata M93 u nekom momentu bio u Tehničkom remontnom zavodu u Čačku.

BIRN je identifikovao i MRUD, protivpešadijske mine rasprskavajućeg usmjerenog dejstva, kakve Srbija inače ima u svojim vojnim magacinima.

Stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari BIRN tvrde da je ovo oružje do Banjske moglo da stigne na nekoliko načina. Ili je ukradeno iz državnih skladišta, ili je prodato privatnim trgovcima oružjem koji su ga zatim dali ili prodali Radoičiću – ili da mu je pak neko iz državnog vrha predao oružje.

Predsjednik Vojnog sindikata Novica Antić smatra da je oružje najvjerovatnije ukradeno iz vojnih zaliha ili prodato privatnim trgovcima oružjem u Srbiji koji su ga potom preprodali Radoičićevoj grupi.

„Ja lično ne vjerujem da je vojska to oružje dala direktno Radoičićevoj grupi, već da je on do njega došao na neki zaobilazni način. Dakle, ili su ukradeni ili im je oružje stiglo preko privatnih trgovaca oružjem,“ kaže Antić za BIRN.

On naglašava da to ne isključuje mogućnost da su neki državni zvaničnici umiješani, već da Radoičićeva grupa nije dobila oružje od zvaničnih „vojnih jedinica“.

Vojni analitičar Aleksandar Radić, kaže da je teško zamisliti da bi neko mogao da se dočepa takve količine teškog naoružanja bez saradnje zvaničnika države Srbije. Podsjećamo, tužilaštvo je izašlo s informacijom da je oružje iz Tuzle stiglo na Kosovo.

„Srbija ima strogu kontrolu nad izvozom i nije realno da su privatne kompanije dobile certifikate krajnjeg korisnika za, recimo, neke afričke zemlje, a zatim od toga uzeli puške da bi ih dali Radoičićevoj grupi.“

Odgovarajući na optužbe da je naoružana grupa koristila oružje proizvedeno u Srbiji, ministar odbrane Miloš Vučević je izjavio da to ne dokazuje ništa. Ističe da i kosovska policija koristi oružje proizvedeno u Srbiji.

Do objavljivanja ovog teksta Ministarstvo odbrane nije odgovorilo na pitanja BIRN-a o konkretnom oružju koje su analizirali.

Među zaplijenjenim naoružanjem je i municija kalibra 7,62x39mm, uobičajeni metak za jurišnu pušku, a analiza BIRN-a pokazuje da proizvedena 2022. godine u fabrici Belom u Užićima.

Položaj oznaka na mecima pronađenim na sjeveru Kosova podudara se sa položajem oznaka na mecima istog kalibra čije fotografije su objavljene na zvaničnom sajtu Beloma.

Municija pronađena na Kosovu i ona sa sajta kompanije Belom je istog tipa. Pozicija na kojoj je u metak ugravirana godina proizvodnje i kalibar su identične što pokazuje da su meci zaplenjeni na Kosovu proizvedeni 2022. godine.

Belom je najnovija fabrika u sistemu namjenske industrije Srbije formirana 2016. godine. Krajnji vlasnik Beloma je državni gigant Jugoimport SDPR. Municija pronađena nakon obračuna u Banjskoj, proizvedena je mašinama kupljenim od belgijskog proizvođača mašina NLC. O ovoj nabavci, koja je, prema revizoru KPMG-a, sprovedena na štetu poreskih obveznika Srbije.

BIRN je poslao zahtjev za informacijama od javnog značaja Ministarstvu unutrašnje i spoljne trgovine tražeći podatke o izvozu municije 7,63 x39 mm koju je Belom proizveo 2022. godine, kako bi utvrdili kupce koji su eventualno mogli da predaju tu municiju Radoičićevoj grupi, međutim, odgovore nisu dobili do objavljivanja teksta.

Minobacačke mine od 60mm za M73 takođe su našle svoje mjesto u arsenalu grupe pod kontrolom Milana Radoičića. Ove mine proizvodi srpska državna fabrika Krušik iz Valjeva, a one pronađene na sjeveru Kosova su naknadno i remontovane u državnim zavodima, pokazuje analiza BIRN-a.

Mine na fotografijama koje je objavila kosovska policija nose oznaku „RZK 1801, R“ – što znači da su prošli kroz državni Tehnički remontni zavod Kragujevac (RZK) i to 2018. godine.

Izvori BIRN-a ističu da ćirilično pismo na njima znači da su prvobitno pravljene za srpsku vojsku, ali to ne isključuje mogućnost da su nakon remonta prodate privatnim trgovcima oružjem.

Kosovska policija je zaplijenila i protivtenkovske raketne bacače Zolje M-80. Na njima su oznake RZK 2101, 11R“, što znači da su i one remontovani u Kragujevcu, ali 2021. godine.

Kosovski vojni ekspert, koji je za BIRN govorio pod uslovom da ostane neimenovan, kaže da se ove Zolje rijetko pojavljuju na crnom tržištu. Jer se strogo kontroliše kako se sa ovim oružjem postupa, što sugeriše i način pakovanja ovog oružja.

Vojni ekspert Aleksandar Radić kaže da država Srbija ima prilično dobar sistem evidencije i da brzo može da uđe u trag onome što nestane iz vojnih zaliha.

„Srbija je ponosna na to. Kada god se poslije nekog terorističkog napada u Evropi desi da je korišteno oružje iz Krušika na primjer, mi jako brzo utvrdimo odakle je to oružje, da li je u evidenciji, itd“, objašnjava Radić.

Među zaplijenjenim arsenalom, vidi se i automatski bacač granata M93 proizveden u kragujevačkoj fabrici Zastava. Kako se navodi na sajtu Zastave, M93 je pješadijsko oružje namijenjeno za „uništavanje pokrivenih i nepokrivenih živih meta na daljinama do 1700 metara, kao i za uništavanje lakih oklopnih borbenih sredstava na daljinama do 1000 metara”.

Kosovska policija je na licu mjesta pronašla i zapisnik broj 59056. Odnosno listu pakovanja koja bi inače trebalo da bude unutar kutije sa oružjem, a koja ukazuje na to da je ovo oružje bilo na popravci u Tehničko remontnom zavodu u Čačku. U dokumentu se navodi fabrički broj 201 koji se poklapa sa oznakom na bacaču granata M93 na fotografiji koju su objavile prištinske vlasti.

Lista pakovanja sadrži potpis tri osobe čija su imena jasno vidljiva i čitka, uz navodni pečat Vojnotehničkog remontnog zavoda iz Čačka.

Izvor BIRN-a u vojsci tvrdi da dokument djeluje autentično, navodeći da poznaje neka od lica koja su potpisala dokument.

Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže da činjenica da su oružje i municija bili u remontnim zavodima znači da vjerovatno nisu bili namijenjeni daljoj prodaji. Pogotovo što Srbija nema viškove M93.

„ABG [automatski bacači granata] nikada nisu prodavani nakon remonta, jer ih nismo imali u višku. A zašto bi novi išao na popravku?“, kaže on, sugerišući da ga je najvjerovatnije koristila vojska Srbije.

Kosovska policija je pronašla i određenu količinu protivpješadijskih mina rasprskavajućeg usmjerenog dejstva, MRUD. I one su se proizvodile u Jugoslaviji.

Prema oznakama na zaplijenjenim minama, može se zaključiti da su proizvedene 1984. godine.

Neke bivše jugoslovenske republike, među kojima je i Srbija, i dalje posjeduju ovaj tip mina u svojim skladištima. Ove mine ne podliježu UN-ovoj Konvenciji o zabrani mina. Jer, ne aktivira ih žrtva, već se aktiviraju daljinskom komandom.

Predsjednik Vojnog sindikata Novica Antić kaže da Srbija u vojnim magacinima i remontnim zavodima posjeduje određeni broj ovih mina, ali ističe da se one još od rata 90-ih mogu naći i na „crnom tržištu“.

MRUD mine su našle put i do „Janjičara“, kriminalne bande pod kontrolom Veljka Belivuka kojoj se trenutno sudi zbog više brutalnih ubistava i trgovine narkoticima.

Prema izvještajima sa suđenja ovoj grupi, „Janjičari“ su, na prevaru, kupili pet MRUD mina od crnogorskog Škaljarskog klana.

Direktor kosovske policije Gazmend Hoxha izjavio je 1. oktobra da je kosovski policajac Afrim Bunjaku preminuo od povreda zadobijenih aktiviranjem protivpešadijske mine na daljinsko upravljanje. Međutim, nije precizirao da li je u pitanju MRUD.

Više javno tužilaštvo u Beogradu tvrdi da je oružje iz Tuzle korišteno 24. septembra u napadu na kosovsku policiju u Banjsko.

To negiraju zvaničnici Bosne i Hercegovine. Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić izjavio je 5. oktobra da je Srbija posljednjih dana izložena „velikom pritisku i osudama demokratskih država“, ali da za „snadbijevanje oružjem, obučavanje paravojnih formacija i grupa srbijanskih državljana i tamošnjih dužnosnika koje su izazvale oružani sukob na sjeveru Kosova odgovornost Srbija ne može tražiti sa ove strane granice“.

Vlasi: Laž je da je oružje iz Tuzle korišteno u Banjskoj

“Dajte, to su priče za malu djecu. I to su priče izmišljene u vojno-obavještajnoj službi. Srbe na Kosovu je terorisao taj Radoičić. Kažu da je davao po 10 ili 15 hiljada eura onim Srbima koji bi pristali da pale automobile Srba koji su imali kosovske registarske tablice. Nađeno je tamo 16 laboratorija za proizovodnju kokaina. Treba se pitati otkud tom Radoičiću i njegovom prijatelju Veselinoviću toliki objekti po Srbiji, oni su jedni od najbogatijih Srba. Vlast im je omogućula razne biznise”, kazao je u intervjuu za N1 Azem Vlasi, politički konsultant i advokat, te visoki državni i partijski funkcioner iz doba Jugoslavije.

(Erna H.)