To je mjesec posta, molitve, tolerancije, milosti, dobrih djela, druženja...Bar bi tako trebalo biti.

Poznavalac historije Sarajeva i arhitekta Mufid Garibija, kaže da ni ramazan nije što je nekada bio, prvenstveno misleći tu na brzinu današnjeg doba, ali i na udaljavanje među ljudskim bićima. Kako kaže, nekad je to dosta drugačije bilo.

"Danas smo svjedoci nekog drugog vremena. Promjena sistema je promjenila i način života inače, pa tako i samo pojmovanje i pristup vjeri i vjerskim praznicima. Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, iako nije bilo toliko svijeta koji konzumira vjeru, odnosno koji poste, ali bilo je nekako simpatično, bilo je to sve nekako drugačije i pitomije", prisjeća se Garibija.

U razgovoru za Source.ba portal kaže da se promjena desila dolaskom rata. 

"Kako je rat došao, došle su i neke druge stvari, taj kapitalizam i brzina vremena i generalno, brzina svega gdje faktički novac postaje vrijeme. Ja se sjećam kao dijete, meni je lakše bilo postiti nego danas ovoj djeci. Zatim, vlast je drugačije te vjerske obaveze shvatala. Ako si postio u školi, drugačije su te tretirali, te si odmah bio u nekom povlaštenom položaju, nevezano, da li je profesor ili nastavnik bio Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Pa na poslu, to je laž ko kaže da se nije moglo tada. Najveće probleme su pravili pod navodnicima 'Bošnjaci', koji su htjeli vlastima da se...balije što bi rekli, a što se tiče ovih drugih nacionalnosti, nema šanse. E u tom smislu je ramazan bio malo drugačiji", govori nam Garibija. 

Ističe da se i sarajevska atmosfera malo promjenila, te da to nije više kao što je bilo.

"Jednostavno, vrijeme brzo teče, svijet posti, ali ti ne osjetiš taj miris ramazana na Čaršiji ili dole u gradu kako se prije osjetilo. Danas sam baš jednom efendiji govorio, ja ga na Vratniku i u mahalama osjetim. Malo se i povuklo to svjetlo, iz kojeg razloga, ja ne znam, samo nije to ta ramazanska atmosfera kao što je bila. Kapitalizam je udaljio ljude, čovjeka od čovjeka i tako se to manifestira i kroz ramazan. Dakle, ta je atmosfera nestala i zasad je ona nepovratno nestala. Teško se može vratiti taj način života što je bio. Prije se tokom ramazana, nakon iftara, sijelilo po kućama. Svak je svakome dolazio i to su bili mehabeti skoro do sehura. To su bili vjerski razgovori, gdje su bili i stari i mladi. To nestaje. Čak i iftari po kućama su nestali, sada se po kafanama i restoranima organizuju iftari. Nije svrha to, svrha je druženje, nije samo da se jede i da se dove prouče pa ti onda klanjaš akšam, pa jaciju i nastaviš sa sijelom. Tek se kasnije kadaif jeo poslije teravije. E ta atmosfera je nestala. I ja sam iftario po kafanama i restoranima, ali to nije to, ma ni blizu. Čak ni iftar nije bio ni blizu, te sam jedva čekao da dođem kući. Dove se najviše primaju uoči iftara, a ti kada si u tim kafanskim prostorima, ti ne možeš to uraditi. Ne možeš ti na stolici to završiti. Nisam ja nostalgičan, ja živim u sasvim realističnom svijetu, ali vidim da to nije to kao što je bivalo", rekao je na kraju Garibija u razgovoru za naš portal.

Novinar: Ajdin Balićevac