Nezaustavljivi rast cijena, posebno prehrambenih artikala, pojačava pritisak na javne kuhinje u BIH. Precizni podaci o broju građana, koji preživljavaju zahvaljujući obrocima koje pripreme, nisu poznati, ali i sve ranije procjene broja gladnih u ovoj zemlji zastarjele su nakon enormnih poskupljenja, koja traju već nekoliko godina.

“Prošle sedmice smo, za samo dva dana, dobili 11 novih korisnika“, kaže Amir Radeljaš iz Narodne kuhinje Stari Grad u Sarajevu.

“Sada imamo oko 630 korisnika, čiji su zahtjevi obrađeni od strane socijalnih službi, ali dosta ljudi u stanju socijalne potrebe dođu direktno. Njima pomognemo jednom ili dvaput s paketom namirnica, pa ih uputimo u Centar za socijalni rad, gdje mogu ostvariti pravo na topli obrok, hljeb, voće i jogurt u trajanju od godinu dana“, dodaje Radeljaš.

Javne kuhinje u KS imaju osigurana sredstva iz budžeta, ali pomoć donatora i dalje je dragocjena. Radeljaš kaže da je ona izdašnija u ramazanu, kao i u danima pred Kurban Bajram.

“Među našim korisnicia su i maloljetnici, ljudi bez ikakvih primanja, oni s jednokratnom pomoći, penzioneri koji imaju najniže penzije ... Znamo da su oni prvi u plaćanju režija, pa dok plati struju, vodu i plin, kupe lijekove, njima ne ostane mnogo i baš su u stanju potrebe. Situacija nije na zavidnom nivou, jer s ovim cijenama ne znam gdje sve ovo vodi“, ističe Radeljaš.

Što cijene više rastu, to kod nas narod više dolazi, kaže Miroslav Subašić, predsjednik Udruženja "Mozaik prijateljstva“ iz Banja Luke. U kuhinji „Obrok ljubavi“ dnevno se priprema 700 do 800 obroka, vikendom oko 1.200, ali s paketima namirnica koji se pripremaju za one koji se srame doći Subašić kaže da je ukupan broj korisnika veći od 2.000.

“Teško mi je pala sudbina porodice s dva dječaka koji žive u napuštenoj kući, mnogo je onih koji su bolesni, a imate ljude koji su i fakultetski obrazovani, postavili sve u životu, a onda se nešto desi i poremeti sve. Imate i ljude koji rade, ali im jedna plata nije dovoljna da prežive, pa traže pomoć. Najteže je ono što mi ne vidimo, jer mnogo ljudi ima tu neku vrstu dostojanstva, pa se srame da nam dođu“, kaže Subašić.

Kao i u vrijeme ostalih vjerskih praznika volonteri „Obroka ljubavi“ u Banjoj Luci pripremaju i svečani bajramski ručak. Subašić kaže da je to prilika da osobe u stanju potrebe osjete malo radosti i pažnje.

“Mi se nekako stopimo s ovom slikom, ali kad neko ko ne gleda tu sliku svaki dan izađe i stane, pa pogleda – neko stoji sa šerpicom, po suncu i kiši čeka, to je baš teško. Zato pravimo svečane ručkove, da se ljudi osjete sretnijim, da znaju da nisu napušteni i da neko ipak misli o njima“, ističe Subašić.