Njegov otac Mujo radio je u šumarstvu, a majka Behara bila je domaćica. Još kao dječak, Halid je pokazivao izuzetan sluh i sklonost ka muzici, pjevajući na školskim priredbama i seoskim zabavama. Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, a potom se preselio u Sarajevo, gdje je pohađao zanatsku školu za tesara.

Nakon odsluženog vojnog roka, Halid je odlučio da se ozbiljnije posveti muzici. Počeo je nastupati po sarajevskim kafanama, gdje je svojim glasom brzo privukao pažnju publike. Njegov prvi singl, s pjesmama “Grešnica” i “Ne budi mi nadu”, objavljen je 1979. godine, a dvije godine kasnije izdao je i svoj prvi album pod nazivom “Sijedi starac”. Upravo tada započinje njegov put ka vrhu jugoslovenske muzičke scene.

Tokom osamdesetih godina Halid Bešlić postao je jedno od najpoznatijih imena narodne muzike u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Njegove pjesme poput “Neću, neću dijamante”, “Miljacka”, “Budi, budi uvijek srećna”, “Eh, kad bi ti” i “Hej, zoro ne svani” postale su bezvremenski hitovi koje publika i danas rado pjeva. Njegov topli glas, emotivan pristup interpretaciji i jednostavnost u ponašanju učinili su ga pjevačem kojem su vjerovali i radnici i intelektualci, seljaci i građani, mladi i stari.

Ratne godine 1992–1995. zatekle su Halida u punoj snazi i slavi. Umjesto da se povuče, on je održao preko pet stotina humanitarnih koncerata širom Evrope, prikupljajući pomoć za ratom pogođene građane Bosne i Hercegovine. Time je pokazao da mu je ljudskost važnija od slave, te je stekao dodatno poštovanje svojih sugrađana.

Nakon rata, Halid Bešlić nastavlja graditi karijeru. Albumi koje je objavljivao dvijetisućitih godina — poput “Prvi poljubac” (2003), “Miljacka”, te “Romanija” (2013) — potvrđuju da njegova muzika nikada ne zastarijeva. Njegove pjesme, često ispunjene nostalgijom, ljubavlju i sjetom, postale su simbol jedne epohe i ostale duboko urezane u kolektivno pamćenje naroda.

U februaru 2020. godine Halid je objavio album “Trebević”, koji je naišao na sjajan prijem kod publike, a pjesme s tog albuma ubrzo su osvojile radijske stanice širom regije. U junu 2013. održao je spektakularan koncert na sarajevskom stadionu Koševo, kojem je prisustvovalo više od 40.000 ljudi, potvrdivši status jedne od najvećih muzičkih zvijezda sa prostora bivše Jugoslavije.

Halid je u braku sa suprugom Sejdom još od kasnih sedamdesetih godina. Upoznali su se u Sarajevu, kada je njegova muzička karijera tek počinjala. Zajedno imaju sina Dina i dvoje unuka, koji su rođene 2014. godine. Porodica mu je uvijek bila najveća podrška i oslonac u životu.

Njegov život, međutim, nije bio bez teških trenutaka. U martu 2009. godine doživio je tešku saobraćajnu nesreću u blizini Vogošće. Nakon višesatne operacije uspio je preživjeti, ali je izgubio vid na desnom oku. Iako je povrede pretrpio i fizički i emotivno, Halid se nakon višemjesečne rehabilitacije vratio muzici i nastupima, potvrđujući da ga životna iskušenja nisu slomila.