Fra Mile Babić o Halidu Bešliću: Pogađala ga je patnja drugih ljudi, dijelio je kapom i šakom. Zato je postao legenda
Profesor filozofije i teologije fra Mile Babić prisjetio se Halida Bešlića kao izuzetnog čovjeka, a ne samo pjevača – umjetnika koji je živio ono o čemu je pjevao.
U vremenu podjela, Halid Bešlić bio je ono što je rijetko – zajednički imenilac. O njemu su mnogi govorili s poštovanjem, ali riječi fra Mileta Babića, profesora filozofije i teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, posebno odjekuju. Za njega Halid nije bio samo muzička ikona, nego i čovjek čije se postojanje pamti, prepričava i prenosi dalje.
„Halida Bešlića sam doživljavao kao izvrsnog pjevača, ali još više kao izvrsnog čovjeka. On je bio autentičan i volio je da ga ljudi pamte kao čovjeka, više nego kao pjevača. U životu se držao zlatnog pravila morala: čini drugome ono što želiš sebi“, rekao je fra Mile u izjavi za Fenu.
Podsjetio je da Halid nije bio prepoznatljiv samo po glasu i pjesmi, već po toplini koju je širio. „Nije ostavljao utisak zvijezde, nego prijatelja. Njemu nisam mogao reći ‘vi’, nego jednostavno ‘ti’. To je ta njegova jednostavnost koja povezuje ljude. Pogađala ga je patnja drugih ljudi i zato je dijelio kapom i šakom“, kazao je Babić.
Dodao je kako je Bešlić živio one vrijednosti koje propovijedaju i vjera i humanost: „On nije samo poštovao moralne zapovijedi, nego je živio ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu – prema svakom čovjeku bez obzira na porijeklo i vjeru.“
Fra Mile je istakao da su ljudi u Halidovim pjesmama prepoznavali sebe – svoje tuge, radosti i nade. „Pjevao je o dubokim istinama života. Njemački filozof Karl Jaspers govorio je da je istina ono što nas povezuje. A ta istina glasi da smo svi mi najprije ljudi. Halid je to osjećao i prenosio kroz svaku pjesmu“, rekao je.
Prisjećajući se zajedničkih trenutaka, fra Mile je opisao i jednu situaciju koja najbolje pokazuje Halidovu jednostavnost i ljubav prema ljudima. „Sjećam se jednog rođendana na kojem je bio. Trebao je poći kući, ali je, na molbu prisutnih, dok je silazio niz stepenice, otpjevao pet-šest pjesama. Njegova ljubav bila je velikodušna i sve je podnosila.“
Na kraju je poručio da Halid Bešlić nije bio samo čovjek – bio je legenda. „Riječ legenda znači ono što treba čitati, a treba čitati ono što su učinili veliki ljudi. Povijest bez legende je izgubljeno vrijeme. Halid je bio takav čovjek – neko čije se ime neće zaboraviti. Bog mu dao vječni život.“