Uvodničari su bili predsjednik i članovi Predsjedništva Kruga 99 Adil Kulenović, prof. dr. Enver Halilović, prof. dr. Hazim Bašić, Fuad Đidić i novinar Novinske agencije Patria Rasim Belko.

U nastavku prenosimo izlaganje Rasima Belke, koji je i predsjednik nevladine organizacije "Čuvari Bosne".

"Mediji i specijalni rat protiv Sarajeva"

Edward Bernays, koji se smatra ocem propagande definisao je tu aktivnost na sljedeći način: "Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima masa važan je element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju tim neviđenim mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća snaga države."

Ova definicija otkriva ključnu problematiku u medijskoj i sferi specijalnog rata, s kojom danas pokušavamo izaći na kraj - informacija nije neutralna, ona je sredstvo moći, često suptilno i vizualno usmjereno.

Vid je naše primarno osjetilo, vizuelna poruka oblikuje emociju i percepciju. Zato je specijalni rat prilagođen vizualnom - slike, kadrovi, memovi i videozapisi ciljaju direktno na osjećanja. Kada se putem tih alata kontinuirano gradi negativan narativ, rezultat je - polagana, ali sistemska dehumanizacija objekta na protiv kojeg se vodi specijalni rat.

Mediji kao oružje - infrastruktura utjecaja

U protekle dvije decenije pojavile su se mreže medija koji djeluju u interesu eksternih centara moći. Kroz vlasničke veze, finansiranje i editorijalne linije, ti mediji često djeluju kao predvodnici kampanja koje djeluju protiv interesa Sarajeva. Narativ se ne oslanja uvijek na otvorenu laž - često se radi o selektivnoj prezentaciji činjenica, interpretacijama i vizualnim efektima koji stvaraju osjećaj sigurnosne prijetnje i društvenog raspada.

Kao ilustraciju, možemo uzeti primjer medijskog izvještavanja i propagande oko otkazivanja rabinske međunarodne konferencije u Sarajevu. Takvi slučajevi pokazuju kako se vijest, čak i ako nije u potpunosti utemeljena, može transformirati u moćan simbol - simbol nesigurnosti i netolerancije. Narativ koji nastaje često je učinkovitiji nego provjerena činjenica.

Novinar Zoran Krešić u Večernjem listu tada je posegnuo za propagandnom konstrukcijom koja isključivo ima za cilj dehumanizaciju Sarajeva u korist interesnih centara za koje radi. U pomenutom tekstu navedeno je: "Sastanak Konferencije europskih rabina (CER) koji je trebao bit održan u Sarajevu od 16. do 19. lipnja otkazan je iz sigurnosnih razloga nakon brojnih prijetnji koje su organizatori opazili u medijima u BiH i huškačkih i antisemitskih izjava nekih javnih osoba u BiH“, što ni u tragovima ne odgovara istini.

Jedan od najozbiljnijih i najubojitijih elemenata specijalnog medijskog rata protiv Sarajeva jeste proizvodnja i širenje priče da je Sarajevo "centar islamskog radikalizma". Ovaj narativ dolazi iz secesionističkih i destruktivnih političkih krugova unutar BiH, a zatim se re-amplificira regionalno i međunarodno.

U trenutku kada islamofobija raste u dijelu Evrope, takva slika brzo pronalazi plodno tlo. Posljedica je dvostruka - interno stigmatiziranje i eksterna distanca kod saveznika i partnera gdje mi želimo biti prihvaćeni i podržani. To je možda najopasniji oblik dehumanizacije: on konstruira strah od nas upravo tamo gdje nam treba povjerenje i saradnja.

Digitalni kolonijalizam i algoritamska kontrola narativa

Osnovu današnjeg informacijskog ekosistema ne čine samo mediji - on uključuje globalne platforme i algoritme koji odlučuju šta je vidljivo, a šta nije. Termin "digitalni kolonijalizam" opisuje situaciju u kojoj dominantne tehnološke i medijske sile - kroz platforme, podatkovne tokove i algoritme - oblikuju percepciju i disciplinuju javni diskurs daleko izvan svojih granica. Ta vrsta eksternog upravljanja informacijskim prostorom može učiniti da lokalni narativi budu zanemareni ili zamijenjeni robusnim, često orijentiranim, međunarodnim okvirima.

Posljedica je da Sarajevo i Bosna i Hercegovina, kao mali medijski ekosistem, nema iste alate za vraćanje svog vlastitog narativa u kadar koji određuju globalne algoritme i vanjske interesne mreže. I tu sa sigurnošću možemo govoriti o manjku suvereniteta države, odnosno o algoritamskom ili digitalnom kolonijalizmu.

Ono što je također primjetno posljednjih godina, naročito nakon što su društvene mreže poput TikToka i Pinteresta zaživjele u punom obliku je poplava sepcifičnog sadržaja koji se iz nekog razloga algoritamski plasira u uslovno rečeno virtualnom prostoru Bosne i Hercegovine.

Iza dijela tog sadržaja nesumnjivo je da stoje regionalne i druge sigurnosne službe, ali i interesni centri. Posljednja takva virtualna akcija na TikToku definiše da je "muslimansko radikalno Sarajevo" protiv američkog predsjednika Donalda Trumpa i vrijednosti koje zagovara, ali da Trump i SAD imaju ozbiljnog saveznika kroz entitet Rs i predsjednika tog entiteta Milorada Dodika.

Mehanizmi specijalnog rata - sintagma i stvarnost

Glavni mehanizmi specijalnog rata su vlasnička kontrola nad medijskim kanalima; selektivno izvještavanje i emocionalna manipulacija; strateško korištenje međunarodnih platformi; i eksplozivna moć društvenih mreža - gdje se narativi šire brže nego što se mogu korigirati. Taj spoj lokalne instrumentalizacije medija i globalnih algoritamskih sila čini naš informacijski prostor izuzetno ranjivim.

Jedan problem koji ovdje želim naglasiti je činjenica da smo u institucionalnom deficitu kada govorimo o kibernetičkoj odbrani. Institucije Bosne i Hercegovine još nemaju razvijen, koordiniran sistem odjela i mehanizama posvećenih sprječavanju i odgovorima na specijalne operacije. To nije samo administrativna slabost - to je sigurnosni problem.

U ozbiljnim zemljama kontrola i neutralisanje malicioznog sadržaja se podrazumijeva, dok se s druge strane u Bosni i Hercegovini kontinuirano javljaju kako u virtualnom tako i u medijskom svijetu profili i stranice koji služe za propagandu i specijalni rat protiv Sarajeva i djeluju potpuno neometane, a jedina primjetna reakcija je kada građani reaguju prema platformama pa se štetni sadržaj eventualno uklanja.

To je svojevrsni kibernetički terorizam prema Sarajevu, koji u njegovim stanovnicima budi emocije straha, zebnje, dovodi ih u zablude i dileme, a istovremeno izvan Bosne i Hercegovine stvara pogubnu sliku o Sarajevu. Ako imamo tužilačke grupe za borbu protiv konvencionalnog terorizma, specijalne antiterorističke jedinice u različitim policijskim agencijama, nejasno je i neprihvatljivo da nemamo ni minimum opremljenih i obučenih snaga za borbu protiv kibernetičkog terorizma prema Sarajevu.

Važno je znati da postoje modeli i mehanizmi koje je moguće aktivirati kao međunarodnu pomoć, ali do sada nema zabilježenih slučajeva da je to neko pokušao.

NATO savez je razvio jedinice za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama i primjerice jedan takav specijalni tim djelovao je kao podrška u Crnoj Gori u vrijeme političke krize koju je Podgorici subverzivnim djelovanjem izazvala Srbija.

Posljedice nečinjenja

Ako se ne adresira ovaj institucionalni deficit i ako se ne razviju alati za digitalnu i medijsku suverenost, posljedice su dalekosežne. Dehumanizacija Sarajeva u domaćem i međunarodnom diskursu potrajat će onoliko koliko kreatori specijalnih operacija budu trebali kako bi ostvarili interes koji stoji iza tih aktivnosti. Urušavanje povjerenja među saveznicima, otežavanje ili zatvaranje mogućnosti za konstruktivnu integraciju u evropske i transatlantske okvire.

U cijeloj ovoj priči dijagnostika problema je tek pola posla, jer je dehumanizacija Sarajeva kroz medijsko djelovanje i specijalni jasno vidljiva i i bez velike analize. Problem je dodatno usložnjen poplavom programa i aplikacija vještačke inteligencije, koji u velikoj mjeri neutrališu tragove onih koji vode specijalni rat. Traganje za modalitetima suprotstavljanja tim subverzivnim aktivnostima je neophodno i moglo bi ići u nekoliko pravaca:

1. Formiranje odjela za protiv-hibridne i medijske prijetnje - timovi koji prate vlasništvo nad medijima, finansijske tokove, dezinformacijske kampanje u virtuelnom prostoru i koordiniraju odgovor s međunarodnim partnerima;

2. Aktivno korištenje međunarodnih mehanizama - težiti jasnom političkom zahtjevu prema NATO/EU za tehničku i stratešku podršku zbog kontinuiranih hibridnih napada. NATO i drugi saveznici već imaju iskustvo i alate;

3. Strategija digitalne suverenosti - ulaganje u lokalne platforme, domaće medije i inicijative, te regulatorne mehanizme koji smanjuju zavisnost od vanjskih algoritamskih filtera. (Pitanje digitalne suverenosti i borbe protiv "digitalnog kolonijalizma" dobiva sve više pažnje u akademskoj i policy literaturi);

4. Medijska pismenost i kulturni otpor - ulaganje u obrazovne programe koji razvijaju kritičko čitanje vizuala i izvora - podupiranje kulture i umjetnosti kao načina otpora;

5. Transparentnost vlasništva i javni registar - jasan i dostupan registar vlasništva medija i blokada divljih medija.

Zaključak

Specijalni rat protiv Sarajeva danas se vodi i na ekranu i u algoritmima. On kombinira stare strategije vlasničke i političke instrumentalizacije medija s novim, globalnim mehanizmima digitalne dominacije. To je kompleksni izazov koji zahtijeva koordiniranu institucionalnu reakciju.

Kao intelektualci, medijski radnici i građani imamo obavezu da tražimo i gradimo mehanizme koji će nas zaštititi od dehumanizacije: institucionalne alate, digitalnu suverenost, transparentnost i kulturni otpor. Krajnje je vrijeme da jasno definiramo te mehanizme i počnemo ih aktivno primjenjivati.

(NAP)