A brojnošću uvodničara, dodao je Kulenović, želi se naglasiti kolektivni otpor i poziv na glasnost svih onih koji razaznaju podmukle metode i sredstva demoniziranja takvog Sarajeva. I isto tako, dodao je, prepoznavanja konačnih ciljeva njihovih producenata - razaranja bosanskog društvenog tkiva i države.

Uvodničari su, osim Kulenovića, bili i prof. dr. Enver Halilović, prof. dr. Hazim Bašić, diplomata i publicista Fuad Đidić i novinar Patrije i predsjednik NVO "Čuvari Bosne"Rasim Belko.

- Očito je da živimo u vremenu kada nije dovoljno znati da je Sarajevo grad heroj, čiji je status ucijepljen u svijest najvećeg dijela čovječanstva, već da treba razvijati otpor toksičnom narativu demonizacije.

I pored toga što je Sarajevo pokazalo u najtežim, rubnim situacijama za svoj opstanak, civilizacijsku razliku od onih koji su omađijani Memorandumom SANU-a, pjesmama Radovana Karadžića, slijedili monstruozni poziv "pođimo u gradove da bijemo gadove".

Pjesme koje su nastale i publicirane baš u Sarajevu, daleko prije rata. Kao što se i miris baruta mogao osjetiti u već zaboravljenoj predratnoj agresivnoj propagandi i apsurdnom tumačenju imena Olimpijske dvorane "Zetra" kao takozvanoj početnoj tački zelene, islamističke transverzale od Sarajeva do Istanbula i Džakarte.

Čak se i jednoj metafori o mirisu tamjana vješto davalo značenje antisrpske mržnje i planiranog izgona. A sve to i mnogo više, u vremenu dok su se praktično pripremali ratni planovi, stvaranja velike Srbije na svim prostorima gdje su srpski grobovi. I dok se odvijalo gazimestansko razbijanje Jugoslavije i obznanjene "bitke koje mogu biti oružane" - rekao je Kulenović.

Prema njegovim riječima, demonizacija Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini, sve do danas, nastoji se pretočiti u toksični narativ, priču koja ostavlja utisak na javnost, medije i internacionalne političke aktere uključene u zbivanja.

Kulenović naglašava da strana koja je provodila opsadu i granatiranje grada i danas uporno relativizira i poriče njegovu opsadu i masovne zločine.

- Ratne tvrdnje da opsada nije bila opsada u punom smislu, da je podijeljena odgovornost za stradanje uključenih vojnih aktera i građana, da je Sarajevo etnički ili vjerski homogenizirano od strane Bošnjaka i prije i tokom rata, imale su odjeka u naklonjenoj javnosti medijima u svijetu do danas.

I pored toga što su i na internacionalnim sudovima konstatovane činjenice o pozivima, organizaciji i naređenima SDS-a da se čak i iskopaju grobovi predaka prilikom svojevoljnog napuštanja grada poslije DMS-a.

Multietnička tradicija i prisustvo drugih naroda tokom opsade i odbrane grada jeste činjenica. Insinuacije da je vlada Republike Bosne i Hercegovine inscenirala napade (kao što je masakr na Markalama) na sopstvene građane, kako bi stekla internacionalne simpatije i intervenciju nažalost je jedna od uspješnijih metoda koja se i danas koristi u drugim dijelovima svijeta, a Palestini posebno.

Predstavljanje Sarajeva kao "terorističkog gnijezda" ili ekstremističkog centra, čak i sjedišta Hamasa, demonizacijski je narativ koji teži dehumanizaciji građana i opravdavanju kako u ratu vojnih, tako i savremenih akcija protiv grada Sarajeva i državotvornih političkih snaga.

Sarajevo je u fokusu narativa za navodnu sigurnosnu opasnost za Srbe i navodnu potlačenost Hrvata. Isticanje događaja u Dobrovoljačkoj ulici i zločina na Kazanima koji se ne samo preuveličavaju već i izvlače iz konteksta desetine hiljada ubijenih i ranjenih građana Sarajeva, služilo je a i danas služi za opravdanje i relativizaciju zločina, nekadašnje blokade grada, ali i pokušaje revizije historije nakon rata.

Bitno je napomenuti da su ovi narativi u suprotnosti sa nalazima međunarodnih sudova, novinarskim izvještajima i svjedočenjima, koji su potvrdili da je Sarajevo bilo pod najdužom opsadom u modernoj historiji i da su snage Karadžićevih Srba sistematski granatirale i snajperisale civile.

Savremena demonizacija Sarajeva, za razliku od ratne propagande, često se ne fokusira direktno na ratne zločine, jer su činjenice koje je utvrdio Haški tribunal teško oborive i dokumentovane.

Ona koristi prefinjenije i višeslojne narative koji se mogu primijetiti u političkom diskursu i medijima, naročito u Republici srpskoj, Srbiji ali i Hrvatskoj.

Ukratko, narativ o islamskom/bošnjačkom nacionalizmu i radikalizmu, prikazivanje Sarajeva kao "Teherana u srcu Evrope", "muslimanske kasabe", "fundametalističkom i ekstremističkom centru", "opasnosti za Srbe i Hrvate", "povezivanost sa globalnim terorizmom/radikalizmom", "izvorom regionalne nestabilnosti", "Sarajeva kao političke močvare", "tlačitelja legitimnog predstavljanja", itd.

Ovi savremeni narativi demonizacije Sarajeva se koriste u političke svrhe ne samo u susjednim zemljama, već i od strane secesionističkih snaga u BiH, kako bi se delegitimizirala konstitucija centralne vlasti i država, polarizovalo stanovništvo i destabilizirala i država i društvo.

Kada se tome doda hegemonijski vokabular u regiji Zapadnog Balkana koji se koristi za političku manipulaciju, razaranje i uspostavljanje dominacije nad Bosnom i Hercegovinom, u političkom, etničkom, teritorijalnom ili kulturnom smislu, opseg stvorene toksične naracije je razlog za programiranu i veću političku i medijsku pismenost i građana i političkih struktura - zaključio je u svom obraćanju Adil Kulenović.

(NAP)