U njoj stoji:

- Povodom izjave gradonačelnika o zahtjevu Pravobranioca za istragu odluka koje je donosilo Predsjedništvo Skupštine opštine 1997. godine, dajem punu podršku za dobro našeg grada.

Sasvim je jasno da je ovakva inicijativa pokušaj pravdanja brojnih problema s kojima se Grad trenutno suočava. Razlozi za „ažurnost“ gradonačelnika i ovakav potez leže u krivičnoj prijavi koju je Mostarski krug podnio zbog navodnih nezakonitosti, kao i drugim prijavama koje pristižu na gradsku adresu.

Među njima su prijave za „divljanje“ po mostarskim brdima sa solarnim panelima, rušenje Nardelijeve kuće – jednog od arhitektonskih bisera Mostara – kao i najave novih krivičnih prijava protiv sedam osoba osumnjičenih u vezi s izgradnjom Hrvatskog narodnog kazališta.

Moram pojasniti mostarskoj javnosti da nijednom odlukom koju sam potpisao 1997. godine nije promijenjeno vlasništvo nad gradskom imovinom, niti je Gradu Mostaru nanesena bilo kakva šteta. Naprotiv – u tom periodu zaštitili smo kompletnu imovinu građana koja je bila u nadležnosti tadašnjeg Predsjedništva opštine.

Podržavam svaki angažman pravne službe na razjašnjavanju ove situacije, uključujući i rasvjetljavanje imovine koja je, putem nezakonitih aranžmana, nestala iz bilansa Grada – poput stadiona pod Bijelim brijegom, gradskog olimpijskog bazena, imovine Univerziteta „Džemal Bijedić“ nakon rata, kao i brojnih slučajeva nezakonite dodjele zemljišta kulturnim i vjerskim zajednicama te pojedincima.

Međutim, želim podsjetiti građane, posebno one koji se ne sjećaju tog vremena – a očigledno ni sam gradonačelnik ne poznaje te činjenice – da je 1997. godina bila jedno od najtežih razdoblja u savremenoj historiji Mostara.

To je bila godina zabrane slobode kretanja, kada su građani Mostara živjeli u podijeljenom gradu i nisu mogli prelaziti s jedne obale na drugu.

To je bila godina kada se pucalo na vjernike u Liska parku tokom Bajrama, kada su ekstremisti HDZ-a rušili sve što je bilo mostarsko, i kada se Gradskom vijeću gotovo dvije godine nakon izbora niko nije usudio ni prići.

To je bila i godina u kojoj je u Mostaru ostalo 27 neriješenih ubistava naših sugrađana, Bošnjaka, počinjenih u zapadnom dijelu Mostara nakon potpisivanja mira.

U takvim okolnostima, mi smo čuvali grad, donosili odluke u skladu sa zakonom i Ustavom, i radili sve da Mostar opstane kao zajednički grad svih njegovih građana.

Želim jasno istaknuti: moj rad i odluke nikada nisu mijenjali vlasništvo nad gradskom imovinom, niti je Gradu nanesena bilo kakva šteta. Imovina građana uvijek je bila zaštićena i stavljena u funkciju opće dobrobiti.

Što se tiče odnosa prema Islamskoj zajednici, sve je očitija pojačana islamofobija u nastupima čelnika HDZ-a, kao i nespremnost da se godinama izađe u susret opravdanim zahtjevima IZ-a. Prisutan je i otvoreni animozitet prema najljepšem antifašističkom spomeniku – Partizanskom spomen-groblju, koje se decenijama nekažnjeno devastira, te zabrinjavajući antisemitizam u vezi s izgradnjom Jevrejskog kulturnog centra, čiju je realizaciju moja administracija pokrenula prije 25 godina, a HDZ-ove strukture zaustavile.

Sve to ukazuje na nespremnost vlasti da se dogovorom i institucionalno rješavaju otvorena pitanja Grada.

Podržavam da bi, u interesu Grada, bilo korisno da se polemike prekinu izvan Gradskog vijeća, a da se svi sporovi rješavaju pravnim putem – na domaćim i međunarodnim sudovima.

Očekujem, također, da se ova pitanja otvore u samom Gradskom vijeću i drugim gradskim strukturama koje su u prethodne četiri godine prešutno dozvolile izgradnju nelegalnih objekata od nekoliko hiljada kvadrata. Za takvo ponašanje će, sasvim sigurno, postojati i pravna i politička odgovornost.

Od novog Vijeća očekuje se nova politika i jasan stav po ovim pitanjima. Da sam vijećnik Gradskog vijeća, ne bih dozvolio usvajanje nijedne tačke dnevnog reda dok se istovremeno ne pokrene rješavanje otvorenih pitanja i problema nezakonite gradnje – ističe Safet Oručević.