Hrvatski medij: Sad znamo zašto su Amerikanci ukinuli sankcije Dodiku, a Vučić ga slijedi...
U trenutku dok jedni prate dolazak i odlazak Srba s Kosova koji preko Beograda nastavljaju put za Novi Sad, u srbijanskoj javnosti otvara se druga tema – vanredno usvajanje Lex specialisa kojim se, kako se navodi, porodici bivšeg američkog predsjednika obećava kompleks nekadašnjeg Generalštaba u centru Beograda, srušenog tokom NATO bombardovanja.
Autor teksta objavljenog na portalu Index.hr ovaj potez naziva “podaničkom predajom neprocjenjivog placa”, uz napomenu da se Lex specialis iznenada našao u parlamentu i da se odnosi na prostor ruševina Generalštaba koje su tokom rata pogođene NATO projektilima. U javnom prostoru podsjeća se da je to mjesto godinama opisivano kao “simbol stradanja i otetog Kosova”, a sada se, kroz drugačiju retoriku, naziva “ruglom koje što prije treba ukloniti”.
Navodi se i da je objekat Generalštaba, rad arhitekte Nikole Dobrovića, već dvije decenije zaštićen kao “spomenik kulture od velikog značaja”. Kritika ide u pravcu da se neutralnost pretvara u politiku koja, kako se kaže, nema održivu strategiju.
Šutnja Beograda i Dodikova inicijativa
Dio teksta govori o političkom potezu Milorada Dodika, za koji se tvrdi da je preuzeo inicijativu od Beograda i nastupio u Washingtonu, ostavivši “Vučića zatečenog”. Ističe se iznenađenje zbog toga što predsjednik Srbije nije osudio Dodikovu odluku, već je “ćutke stao u red”, za razliku od Aleksandra Vulina.
Spominje se da ni u Sarajevu Dodikovo ukidanje određenih zakona nije dočekano s oduševljenjem, i da se u javnosti stvara utisak da postoji “još neka kvaka”. Paralelno s tim, dio političara u BiH, kako se navodi, sve manje računa na visokog predstavnika Christiana Schmidta, što prate i promjene u tonu američke administracije prema BiH.
Pitanje cijene i američkih sankcija
Postavlja se i pitanje šta je zauzvrat obećano Sjedinjenim Američkim Državama, uz ocjenu da je skidanje američkih sankcija političkom vrhu RS-a “moralo imati cijenu”. U javnosti se pojavljuju tvrdnje da je jedna od cijena mogućnost ubrzanog ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, uz napomenu da je do sada najjači otpor tome dolazio upravo iz Republike Srpske.
Podsjeća se da je Dodik ranije bio viđen kao projekat postdejtonskog Zapada, da se predstavljao kao socijaldemokrata i zagovornik ulaska BiH u NATO, te da je 2007. javno koristio termin genocid za Srebrenicu. Ovakvi politički zaokreti sada otvaraju pitanje da li se radi o povratku na “fabrička podešavanja”.
Uticaj na Beograd, Sarajevo i Moskvu
U tekstu se navodi da Dodikov potez ima odjek i u Moskvi, “preko Beograda”, te da prvi put “tempo poteza diktira neko izvan Beograda”. Istovremeno, formiranje ogranka Ruskog istorijskog društva u Beogradu, na čijem čelu je Aleksandar Vulin, opisuje se kao signal promjena u odnosima sa Rusijom. Predsjednik tog društva u Rusiji je Sergej Nariškin, direktor ruske Spoljne obavještajne službe.
Na kraju se spominje da se očekuje šta će donijeti novi američki zakon o Zapadnom Balkanu (Western Balkans Democracy and Prosperity Act), kao dio šire politike SAD-a za naredni period. Postavlja se pitanje da li će taj zakon dati jasniju sliku o odnosima sa Banjalukom i posljedicama po region.
Zaključno se navodi: “glava je na panju, i kada je glava na panju – sve je u igri.”