Predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka TK Eldin Glibanović podsjeća da je Tuzlanski kanton godinama bio lider, ali su loše politike donijele stagnaciju.

„Pad sa 31 na 27 miliona litara bio je alarmantan. U 2025. smo se vratili na 31 milion litara, ali je marža i dalje tanka“, kaže on, dodajući da njegova porodična farma opstaje jer nema vanjskih radnika: „Radimo za ručak, ali opstajemo.”

Iz USK-a, Ermin Veladžić navodi da kanton daje oko 43 miliona litara godišnje (30% FBiH), ali da federalni poticaji tri godine stagniraju, dok su inputi poskupjeli 15–20%. „Kada tražimo bolju otkupnu cijenu, odmah čujemo priču o ‘viškovima’. To su ne viškovi, nego prostor za najjeftiniji uvoz iz EU“, poručuje.

Veladžić tvrdi da FBiH proizvodi oko 55% potrebnog mlijeka, dok se uvozi više od 70% tržišnih potreba:

„Uvoz je nekontrolisan i po količini i po kvalitetu. Uvozi se mlijeko s palminim uljem i biljnim mastima – to nije pravo mlijeko. Tražimo od Vijeća ministara da, po uzoru na Srbiju, ograniči takve proizvode.“

Proizvođač iz Vogošće Nihad Fejzić: „Otkup je 0,90-0,95 KM, a proizvodnja litre košta ~1,06 KM. Farmer je u startu u minusu 11–12 feninga po litri. Od čega da ulaže u porodicu, kuću, mehanizaciju?“

Glibanović poredi izdvajanja: EU preko 500 mil. eura, a FBiH oko 200 mil. KM. „Kilogram stočne smjese skuplji je od litre otkupa, struja je skuplja, kabasta krmiva manjka – daleko smo od evropskih uslova“, zaključuje on.