Admir Čavalić bio je dugogodišnji prijatelj i mentor Aldine Jahić. Smogao je snage da stane pred kameru N1, uprkos dubokoj boli. U razgovoru s reporterom N1 Azurom Delićem kazao je kako je poznavao gotovo 10 godina, od studentskih dana.

"Bila je fina osoba, introvertna, osoba koja nije dijelila svoje probleme, poteškoće. Lično me boli. Čuli smo se zadnji put u petak, da mi je išta rekla... Ja sam ostao federalni zastupnik, dao bih se da joj se neko nađe, ti policajci federalni, Uprava policije, neko dole da joj obezbijedi nekakvu zaštitu, samo da sam znao, ili bilo ko da je znao, ili od familije, ili od prijatelja. Iskren da budem u dilemi sam, da li još te govoriti o ovom, ali moram da kažem - Aldina Jahić je stvarno bila par excellence živo biće, nagovarao sam je za doktorat. Zvao sam je filozof, napisao sam to u objavi Organizacija, veliki događaj, hiljadu ljudi, pa u maju je držala predavanje pred nekih sto ljudi u Briselu. Ja sam sjedio tu, poslije me pitala kako je bilo, je li sve ok, šalili smo se, tu je ona slika nastala", rekao je Čavalić za N1.

Naveo je kako se čuo s ocem koji se čvrsto drži. Dijeli bol s njim jer i sam, kaže, ima tri kćerke.

"Odgojite dijete, izvedete na bijeli svijet, školujete, ima uspješnu karijeru, sama je uvijek bila solo borac, otišla u tuđi kraj, tuđi grad i da se ovo desi, da neko tako, da li je čak možda je s leđa u glavu, mislim stravično, ne mogu da vjerujem. Ja nemam tu riječ, zatečen sam i ne znam, boli nas sve. Ne znam kako da joj se odužim i žao mi je što nije kazala. Da li smo mi mogli biti tu, da li smo mogli reagovati... Ja sam žestoko reagovao prema tom momku, ubici, teške sam riječi kazao, stojim za tih riječi. Zašto, i to moram kazati. Dosta se kod nas govori o nekim porodicama, patrijarhatu slično. Kod nas evo ovde u Tuzli, u mahali, uči se od malena da se curice ne udaraju, da nije džentelmenski, da nije patrijahalno, da nije u duhu dječaka da udara curice. Kada se moja curica upisivala u osnovnoj školi, to sam ja prvo rekao, nemoj se brinuti, neće te dječaci dirati, jer dječaci ne diraju curice", kazao je Čavalić.

Istakao je kako želi da se Aldina pamti, spominje, a već je razgovarao s profesorima o osnivanju nagrade ili fonadaciju koja će nositi njeno ime.

Kazao je kako nema informacija o momku, ali da zna da u maju mjesecu nije bila u vezi s tnjim kada su se vidjeli. Posljednji put su se čuli i u petak uveče. Vagao je svaku riječ, ali ništa nije zvučalo uznemirujuće.

"I kad sam dobio inicijale tu večer, napisao sam joj, jesi li tu? I nije mi odgovarala", prisjetio se.

"Sumnjamo da nije htjela pričati jer je sve čuvala u sebi i imala određeni ponos"
Na navode da Aldina nije prijavila uznemiravanje ili prijetnje, kazao je kako znajući njen karakter, jer je blaga tih osoba, možda je ona to čuvala u sebi.

"To neka istražni organi procijene i neka se utvrdi kako je neko mogao da dobije pištolji, dakle ko u je dao pištolj i taj posrednik treba da odgovara, ima tu lanac odgovornosti. Nema opravdanja. Vidim neko komentariše. Nema, ubistvo je ubistvo. Ne možete ubiti nevinu osobu, ne možete. Ubistvo ima svoju težinu i tu nema riječi zašto, razlozi i slično. A što se nje lično tiče, sumnjamo mi kao prijatelji da ona nije htjela da nam priča, znajući kakav je bila karakter i da je čuvala u sebi, da je imala određeni ponos, da nije jednostavno htjela da dijeli te informacije, to je naša pretpostavka. Da li je tako, ne znamo šta je bilo u njenoj glavi taj dan, te slike, to bježanje, da je dugo tako trajalo. Pa evo i Mostar je velik grad, da neko nije tu u 6 sati priskočio, i to mi je nejasno", rekao je Čavalić.

Ističe kako je ovo iskušenje za sve, ali da je najteže njenoj porodici.

"Bila je osoba koja nije bila problematična i osoba koja ne bi ni mrava zgazila", zaključio je.