U obraćanju naciji Vučić je rekao kako je nedvosmisleno da Rusi ne žele prodati 56 posto dionica NIS-a, odnosno odreći se većinskog vlasništva. I zbog te tvrdoglavosti Rusa, NIS i njegova rafinerija u Pančevu potpali su pod američke sankcije pa su morali prekinuti s radom. “Nema nikakve sumnje da se Rusima ne prodaje njihov udio”, zavapio je Vučić i upozorio da “novac uopće nije u pitanju, nego je u pitanju politika”.

Zbog prekida rada rafinerije Rusi gube 370 tisuća eura dnevno, po njegovoj procjeni. Ponovio je da su oni vlasnici i da mogu raditi što ih je volja, a “druga je stvar što mi imamo mnogo muka s tim. Kao što i Amerikance baš ne zanima ništa drugo osim njihovih geopolitičkih interesa. Zasad strada samo Srbija. Hoće li i kako biti dalje, vidjet ćemo”, pesimistično je poručio.

Znakovito je da su mediji pod Vučićevom kontrolom, očito dobivši uputu, počeli otvoreno kriviti Rusiju za nevolje Srbije. To je bilo nezamislivo doslovno do jučer. Danas Blic piše:

“Za ovakav scenarij naftne drame nije kriv samo Washington, nego i Moskva, koja je svojim pravnim i političkim akrobacijama dovela Srbiju u ekonomski težak položaj. Jasno je da Moskva u ovoj partiji sve vrijeme igra nefer prema Beogradu jer ni ovdje, kao ni u drugim dijelovima svijeta, ne bi mogla doći do svojeg novca kad su joj svi računi blokirani.

Tako će biti dok su na snazi sankcije prema njoj zbog rata u Ukrajini, i zato izbjegava prodaju svoje imovine. Ako je tako, a jest, jasno je da njih ne zanima hoće li konzervirati svoj novac ili pak svoju rafineriju u Pančevu”.

Moskva ne mari za Beograd

Mediji otvoreno pišu da su Rusi krivi što je zaustavljen rad rafinerije. “Njima je to nebitna rafinerija, a Srbiji žila kucavica gospodarskog i ekonomskog sustava”, navodi Blic.

S obzirom da je Gazpromov godišnji profit 14,8 milijardi eura, gubitak od 153 milijuna eura u NIS-u zbog prekida rada rafinerije, ističu, na razini je statističke pogreške. Zato srpski analitičari sugeriraju da se vlast mora jasnije odrediti u ovoj igri.

Tekst na Blicu završava jasnom sugestijom: “Washington i Moskva tjeraju Srbiju u nacionalizaciju NIS-a, a to je jedna od verzija koja bi mogla zaustaviti uništavanje NIS-a”.

Otvorena tabu tema

Nacionalizacija je dosad bila tabu, a Vučić je ponavljao da Srbija nije komunistička država koja bi nacionalizirala stranu imovinu. No, Beograd se našao pred zidom i zapravo nema izbora, pa je to praktički postao jedini izlaz da izbjegne katastrofu.

“Zaustavljanje jedne od najmodernijih rafinerija u Europi, koja je opskrbljivala više od 80 posto srpskog tržišta, znači i zaustavljanje Petrokemije, 327 benzinskih pumpi i ugrožavanje 13 tisuća zaposlenih. Sve je izvjesnije da će prve žrtve ove drame, i pored dobre volje države, biti 1200 radnika Rafinerije i 1500 Petrokemije.

Posredno, žrtve će biti i građani Srbije, gospodarstvo i proračun”, konstatira Blic. A to se mora izbjeći pod svaku cijenu, suglasni su u Beogradu, pa i po cijenu mogućeg raskida odnosa s Rusijom.

Susjedi nacionaliziraju imovinu

U slučaju nacionalizacije, Srbija ne bi bila jedina koja je pribjegla tom rješenju. Vlade Rumunjske i Bugarske upravo su istodobno donijele dramatične, do jučer nezamislive odluke. U Bukureštu je donesen dekret kojim vlada preuzima imovinu Lukoila budući da je ona potpala pod međunarodne sankcije.

Odluka je donesena, stoji u obrazloženju, zbog opasnosti od ozbiljnog ugrožavanja rumunjskog gospodarstva, naglog rasta cijena života i narušavanja energetske sigurnosti zemlje. Lukoil u Rumunjskoj ima 320 benzinskih stanica, treću najveću rafineriju u zemlji koja gorivom snabdijeva četvrtinu tržišta te prava istraživanja nafte i plina u Crnom moru.

I bugarska vlada donijela je zakon kojim je Lukoilova rafinerija u Burgasu stavljena pod nadzor države. U protivnom bi, stoji u obrazloženju, došlo do nestašice goriva, što bi ugrozilo normalno funkcioniranje države.

Nesagledive posljedice

Posljedice ovih odluka neće se odnositi samo na Rumunjsku, Bugarsku i Rusiju, nego prvenstveno na Srbiju, pa i Europu. A one bi moglo biti nesagledive. Vrlo je vjerojatno da Moskva neće skrštenih ruku gledati kako joj se otima vlasništvo; pitanje je kako će odgovoriti.

Srbija se nalazi u još goroj situaciji nego Rumunjska i Bugarska jer NIS-ova rafinerija pokriva 80 posto srbijanskog tržišta, Gazprom se očito ne želi odreći svojeg vlasništva, pa je zemlja na korak od energetskog kolapsa.

Miloš Zdravković, stručnjak za energetiku, upozorio je da moderne rafinerije ne mogu raditi na deset posto kapaciteta. “Tehnički minimum rada je između 40 i 60 posto kapaciteta. Ispod toga, procesi postaju nestabilni, temperatura i tlakovi izlaze iz optimalnih režima, katalizatori se oštećuju, sumporni plinovi se ne kontroliraju, a različite vrste nafte dodatno kompliciraju situaciju. U takvim uvjetima rafinerija postaje potencijalni ekološki rizik.”

Srbija je pokusni kunić

Proces gašenja rafinerije traje između 48 i 72 sata, ali za ponovno pokretanje treba barem četiri mjeseca, možda i dulje, upozorava stručnjak.

NIS je jedna od najboljih kompanija u Srbiji, puni deset posto državnog proračuna i stvara 4 posto bruto domaćeg proizvoda. Zato Srbija svoju sudbinu ne može prepustiti hiru ruske politike, a čini se da je jedini izlaz nacionalizacija ruske, odnosno Gazpromove imovine.

“Drugog izlaza za Srbiju nema. To će biti jeftinije od političkog nadigravanja Donalda Trumpa i Vladimira Putina, u kojem je Srbija pokusni kunić za njihove geopolitičke pozicije”, zaključuju srbijanski mediji.

Amerika ne mari za Beograd

No, i to bi pred Srbiju stavilo niz izazova. Uskoro istječe ugovor o uvozu ruskog plina. Ako Moskva za odmazdu obustavi isporuku plina, to će dramatično pogoršati energetsku situaciju. Osim toga, trgovinska razmjena Moskve i Beograda vrlo je intenzivna pa bi zaoštravanje odnosa zadalo ozbiljan udarac srpskoj ekonomiji.

S druge strane, mediji primjećuju da Washington već više od godine dana nije imenovao veleposlanika u Srbiji i zaključuju da Sjedinjene Države ne mare previše za Srbiju.

Vučić nastoji umiriti građane tvrdnjom da Srbija ima rezerve nafte do sredine siječnja, dakle za mjesec i pol dana. Zato, uvjerava, nema neposredne opasnosti od nestašice energenata. Nije, međutim, objasnio što će se dogoditi nakon toga. Obećao je, doduše, da će država, na vlastiti rizik, osigurati platni promet za NIS, kako bi unatoč sankcijama mogao isplatiti plaće zaposlenima i platiti dobavljače.

Ljudi podižu keš iz banaka

Vučić ne spominje neposredne psihološke i financijske posljedice na funkcioniranje države. Građani već podižu novac iz banaka u strahu od financijske blokade Srbije. Strah da neće moći podići svoj novac iz banke je opravdan. Mnogi zaustavljaju svoje programe i planove jer ne znaju što će biti sutra.

Konačno, ljudi stvaraju zalihe energenata, hrane i ostale robe, što samo po sebi već ugrožava normalnu opskrbu. Život u ozračju opće nesigurnosti nije lak jer se sve lako može urušiti, što je priznao i Vučić, kazavši da su ljudi “oprezni i uplašeni i više neće riskirati”.