- Naravno da drug Vranješ, kadar Partije, lažni ombudman i zaštitnik ljudskih prava, ni ovaj put nije rekao ni riječ, kao niko od univerzitetskih profesora i „akademske zajednice“ u Banjaluci, da Milorad Dodik nije saslušan zbog brutalnih javnih prijetnji i poziva na moje uklanjanje, da sudije i tužioci, kao i ostale institucije, nisu uradili ništa da ga obuzdaju dok ne bude prekasno.

Jednom svešteniku u Trebinju sam rekao da bi atmosfera sigurno bila drugačija da je neko u ime Crkve, neki sveštenik ili vladika, digao glas i objavio par riječi Saopštenja, osudio učestale napade na mene i moju porodicu, jezik mržnje i nasilje, jer iako nisam vlast jesam pravoslavni vjernik, pa makar bio najgori i najnedostojniji, da možda suprugino auto ne bi bilo zapaljeno samo 8 minuta nakon što sam došao kući i prvi put ga parkirao, nije ni sjela u njega, i da se javno kaže da ničija porodica ne smije biti šikanirana, napadana i neprekidno terorisana, živi u neprekidnom vanrednom stanju, jer je to samovolja bahatih moćnika koji misle da su gospodari života i smrti, da mogu nekažnjeno raditi šta hoće.

Umjesto hrišćanske ljubavi i zaštite dobio sam javne kletve od vladike bihaćko-petrovačkog Sergija, prijatelja svake vlasti i korumpiranih političara koji na liturgiji o meni na liturgijama govori sve najgore, proklinje me, nastavlja gdje Dodik i njegovi prijatelji stanu, što je najbolji pokazatelj stanja u razorenom društvu u kome je sve okrenuto naopačke.

Mnogo je reakcija, tvitova i komentara, od botova do funkcionera vlasti u kojima se traži i pokušava naći opravdanje za nove napade i paljevine, tvrdnje da sam ti zaslužio jer sam izdajnik, pripadnik „Šmitovih hordi“, špijun, plaćenik, sam sebi tobože palim vozila…

Meni je posebno zapao za oko status i „tvit“ drugarice Nataše Tešanović, bivše direktorice i vlasnice Alternativne televizije, koja je napisala da moju iskrenost često prati naivnost i impulsivnost, da nisam spreman za samopropitivanje svog rada i ponašanja, da naivno mislim da je ispravno to što radim i da je tu uzrok problema, učestalih paljevina i napada.

Šteta što nisam mudar kao drugarica Tešanović, pa da odem kod Dodika i Mafije, nagodim se i uzmem 2,8 miliona maraka, koliko je ona uzela 2018. godine prodajući Alternativnu televiziju Dodiku, Stankoviću i Prointeru, dajući režimu još jednu medijsku palicu u ruke, a koju je ona dobila na poklon od „mrskih“ stranaca koji su finansirali osnivanje i rad ATV-a odmah posle rata, od 1997. godine da bude protivteža Srpskoj televiziji, kasnije RTRS-u, i vladajućem SDS-u, koji je posle rata bio neprikosnoven, pomagalo Dodiku, opoziciji i alternativi vlasti, a drugarica Tešanovićka punih 20 godina bila direktor ATV-a, masno naplaćujući dilove i služenje centrima moći.

Drugarica Nataša Tešanović je uzela milione, prvo do stranaca a onda od Dodika i njegovih tajkuna, učestvovala u mnogim nečasnim poslovima, dala režimu monopol na informisanje u Banjaluci, a sada krstari Italijom, obilazi modenske destinace, i uz to meni drži slovo o moralu, poštenju, radu, borbi i još sebi daje slobodu da u mojoj „impulsivnosti“ naivnosti i nepreispitivanju ponašanja traži uzroke napada na mene i moju porodicu, valjda izlazećk u javnost sada kao savjetnik i član Visokog savjeta gradonačelnika Banjaluke Dršaka Stanivukovića, jer medijski guru i veliki stručnjak nema drugu javnu funkciju.

Ona nije jedina, mnogi licemjeri, potonji ljudski talog i ološ su dio hajke opravdanja nasilja i upiranja prsta u mene da sam krivca i spina da nisam ništa drugo zaslužio jer mi je preduge jezik, svugde zabijan nos, mutim poslove i kombinacije.

Možda je slučajnost, ali gotovo istovremeno, po pisanju medija, u Trebinje su iz zatvora došli opasni ljudi a atmosfera koja se stvara, stalni medijski napadi i etiketiranje da sam izdajnik, strani plaćenik, Šmitov vojnik, špijun i zlo koje treba ukloniti da ne hoda ulicama, uz gašenje video nadzora u ključnim monentima, umnogome podsjeća na atmosferu na sjeveru Kosova i Metohije i Sjevernoj Mitrovici uoči atentata na Olivera Ivanovića, kome su prethodile paljevine njegovih vozila a koje naravno do danas nije rasvijetljen.

Umjesto zaštite od pravosuđa dobijam progon, pa je dan posle paljenja vozila došao poziv na suđenje u Banjaluci po Tužbi Duška Perovića, jer sam protiv njega, Dodika, Đokića i ostalih podnio Krivičnu prijavu zbog pljačke 300 miliona maraka preko Komsara i rudnika uglja u Ugljeviku, od čemu sam pisao u januaru ove godine a pravosuđe pokazuje kako reaguje brzo, kad se treba procesuirati i kazniti zbog istine i uzaludnih pokušaja da se spriječi milionska pljačka našeg javnog dobra, dok sve krivične prijave koje podnosim godinama kupe prašinu.

Čestite trebinjske kadije su „strogo“ sa čak 300 maraka kaznile napadača na moju kuću, koji je bez ikakvog povoda, ničim izazvan, došao u moju kuću, maltretirao moju pokojnu majku i govorio da mora da me ubije, što je i priznao na sudu, a da ja uradim nešto slično, banem u kuću nekog funkcionera na vlasti, maltretiram porodicu i prijetim im ubistvom, ne bi godinama izašao i zatvora i ko zna koliko bi godina odrobijao, bio proglašen psihičkim bolesnikom, nasilnikom, ludakom..

Posle svake paljevine vozila policija bi provodila na informativni razgovor određene bezbjednosno-interesantne osobe ali posle dvije paljevine vozila ispred moje kuće niko nije saslušan u priveden. Nema povlačenja u uzmicanja, ali javnost mora biti upoznata sa situacijom, kao i nečasnim poslovima i ulogama mnogih o kojima ću tek da pišem, naveo je Vukanović.