Zemljotres magnitude 8,8 registrovan je duž subdukcione zone Kuril–Kamčatka, gdje se Pacifička ploča podvlači pod Sjevernoameričku. Bio je to jedan od najjačih ikada zabilježenih zemljotresa, najjači u Rusiji od 1952. godine, i šesti najjači u globalnoj historiji po seizmografskoj skali.

Potres je izazvao seriju cunamija visine do 5 metara, koji su pogodili obale ruskih ostrva poput Severo-Kurilska i dijelove Kamčatke. Uprkos razornoj snazi, broj žrtava bio je iznenađujuće nizak zahvaljujući sistemima ranog upozorenja i činjenici da se epicentar nalazio daleko od gusto naseljenih područja. Međutim, materijalna šteta u lučkim zonama, fabrikama ribe i manjim naseljima bila je značajna.

Alarmi su se aktivirali širom Pacifičkog pojasa, od Japana i Havaja, do Čilea i Galapagosa. U Japanu i Čileu evakuisani su milioni ljudi, što se naziva i najvećom evakuacijom u istoriji Čilea. Na Havajima su zatvoreni aerodromi i otkazani letovi, dok je zapadna obala SAD bila u stanju pripravnosti.

Watch: Doctors in Kamchatka, Russia kept calm during the powerful quake and never stopped the surgery #Japan #Hawaii #Russia#Tsunami #earthquakes #tsunamihawaii #tsunamijapan pic.twitter.com/iKgfkVdGXu

— JUST IN | World (@justinbroadcast) July 30, 2025

Jedan od najupečatljivijih trenutaka zabilježen je u operacionoj sali u Petropavlovsku, gdje su ruski hirurzi nastavili operaciju tokom zemljotresa, odbijajući da napuste pacijenta dok mu život visi o koncu. Video snimak ovog događaja postao je viralan, a cijeli tim prozvan je "herojima u bijelom".

Zemljotres u Rusiji nije ni u "top 5"

Najjači zemljotres koji je čovječanstvo do sada zabilježilo dogodio se u Čileu 1960. godine, u gradu Valdivia. Bio je to dan kada se zemlja tresla više od deset minuta. Magnituda je dostigla 9,5 najvišu ikada zabilježenu u historiji seizmologije. Cijele četvrti su nestajale u prvim minutama, a one što su preživjele udare, dokrajčili su ih cunamiji visoki i do 25 metara. Talasi su se od Čilea proširili preko cijelog Pacifika, uništavajući obale Havaja, Japana, Filipina i čak dolazeći do Kalifornije.



Poginulo je više od 1.600 ljudi, dok su hiljade ostale bez doma. Čile se nikada nije u potpunosti oporavio, a globalna zajednica je tek tada postala svjesna šta znači „globalni cunami“. 

Samo četiri godine kasnije, 1964. godine, Aljaska je doživjela najrazorniji potres u istoriji Sjedinjenih Američkih Država. Bio je petak popodne kada je potres magnitude 9,2 pogodio obalu blizu Anchoragea. Zemlja se tresla četiri i po minute. Ceste su pucale, čitavi blokovi su propadali u zemlju, a prateći podvodni odroni izazvali su ogromne valove koji su sravnili obale.



Iako je broj ljudskih žrtava bio relativno "nizak" (131 poginuli), materijalna šteta bila je ogromna. Inženjeri i geolozi koristili su ovaj potres da potpuno preispitaju način gradnje u seizmički aktivnim područjima.

Katastrofa koja je ostavila vjerovatno najdublji emotivni trag u savremenom dobu dogodila se 2004. godine, na Božić, kada je Indoneziju pogodio zemljotres magnitude 9,1. Epicentar se nalazio ispod morskog dna, zapadno od Sumatre. Zemlja se otvorila, voda se povukla, a zatim se vratila u obliku ogromnog cunamija koji je poharao obale 14 zemalja, uključujući Tajland, Indiju, Šri Lanku i Somaliju.



U tom strašnom danu poginulo je više od 230.000 ljudi. Mnogi su umrli u snu, dok su hiljade djece ostale siročad. Ova katastrofa je promijenila tok istorije u tom dijelu svijeta i potakla stvaranje novih međunarodnih sistema ranog upozorenja.

Japan je 2011. doživio jedno od svojih najmračnijih poglavlja. Potres magnitude 9,1 pogodio je područje Tōhoku 11. marta u 14:46 po lokalnom vremenu. Uslijedio je cunami koji je bio smrtonosniji od samog zemljotresa. Voda je prodrla duboko u kopno, gutajući sve pred sobom. U najgorim trenucima, više od 18.000 ljudi se vodilo kao nestalo ili poginulo. 



Ono što je učinilo ovaj potres posebno zlokobnim bila je nuklearna katastrofa u elektrani Fukušima Daiichi, gdje je došlo do isticanja radijacije nakon što su generatori bili poplavljeni. Japanska vlada je bila prisiljena evakuisati desetine hiljada ljudi, a globalna nuklearna politika nikada više nije bila ista.

Zemljotres koji je do sada bio najjači u istoriji Rusije, sve do onog iz 2025, zadesio je Kamčatku 1952. godine. Magnituda od 9,0 uzrokovala je cunami koji je uništio grad Severo-Kurilsk i ubio više od 2.300 ljudi. Vlasti tadašnjeg Sovjetskog Saveza gotovo da nisu ni obavijestile javnost o razmjerama tragedije.

Cijeli događaj godinama je bio pod velom tajnosti, a snimci su isplivali tek kasnije, kad su istraživači pokušavali rekonstruisati jedan od najsnažnijih potresa Hladnog rata.
 
Slično po snazi, ali znatno novijeg datuma, bio je potres koji je 2010. pogodio središnji Čile, blizu grada Concepción. Magnituda od 8,8 uništila je stotine zgrada i oštetila infrastrukturu u više regija.



Iako je poginulo više od 500 ljudi, taj broj se smatrao „iznenađujuće niskim“ upravo zahvaljujući naprednoj gradnji i ozbiljnim protokolima koje je Čile uveo nakon tragedije iz 1960. godine. Bio je to dokaz da, iako se potresi ne mogu spriječiti, njihove posljedice mogu biti drastično umanjene ako država uči iz prošlosti.