Njihovu reakciju u nastavku prenosimo u cijelosti.

- Mi ne trošimo budžet, mi ga punimo. Ovo je borba firme protiv korumpiranog sistema i namještenih javnih poziva, bez obzira ko trenutno drži ministarsku fotelju. Krivična prijava nije podnesena zato što je "sezona otvorenog lova", kako to ministar pokušava spinovati, već zato što zakon postoji, i neko ga mora početi primjenjivati.

Ministar sada panično pokušava našu pravnu borbu pretvoriti u političku predstavu, jeftin trik koji je već viđen. Žao nam je, ali spin mašina više ne radi. Tvrdnja da smo izmislili lažnu aferu teško stoji kada je Vaš (partijski) drug Senad u podcastu Plenum sam lijepo objasnio kako ste se lijepo dogovorili, javno, otvoreno i bez trunke nelagode.

Ako je, kako kažu ovo maliciozna interpretacija onda bismo voljeli da nam objasne, kako se pravilno interpretira javno priznanje da je javni poziv bio dogovoren prije objave? Mi ćemo se držati prava, a ne "kolegijalnih dogovora". Prije svega, važno je naglasiti nekoliko činjenica koje se svjesno sklanjaju iz fokusa javnosti:

- Nismo mi imali sastanke s ministrom prije objave javnog poziva, predstavljajući to kao “nevini sastanak iz znatiželje”, koji, sasvim slučajno, rezultira idealno skrojenim pozivom baš za nas.

- Nismo mi slali inspekcije niti pokušavali pritiscima utišati neistomišljenike.

- Nismo mi državnim novcem plaćali pozicioniranje privatnih kompanija unutar “ekosistema” koji će pojedincima donijeti značajne lične benefite.

- A kada nas već optužuju da “živimo od državnih kompanija”, postavlja se jednostavno pitanje:

- Zašto niko ne potkrijepi te tvrdnje konkretnim podacima? Zato što to nije moguće.

Činjenice su vrlo jasne:

- 99,65% naših prihoda ostvareno je s inostranim kompanijama.

- Ukupni prihodi naših povezanih firmi, prema bilansima uspjeha, zadnjih devet godina iznose 39.624.327,23 KM, a od toga je ukupni prihod iz javnih poziva, tendera i subvencija, za istih devet godina je 0,35%.

Ovi podaci su zvanični i bit će dostavljeni kao dokazni materijal u našim tužbama za klevetu.

Ministar i činjenice - dva paralelna svijeta
S obzirom da je ministar došao malo slabije pripremljen na gostovanje, red je da mu pomognemo sa osnovnim informacijama:

Suvlasnici firme su: Nermin Hadžić, Kermin Balić, Hani Zahirović, Ismir Harambašić, Edin Mehić i Mdoc d.o.o..

Sjediste firme? Kolodvorska 12. Ne Kolodvorska 69. Zanimljivo je da ga ta adresa "posebno intrigira", možda zato što je to jedna od većih poslovnih zona u gradu Sarajevu na čijoj se adresi i neharmonizovanom broju nalaze TC Bingo, Jysk, dva co-working space-a, te stotinu drugih firmi. Zamislite samo kako je teško poštaru obići sve te firme i donijeti poštu, a Vama tako lahko izgovoriti laži o “propadanju” i “svega je tu bilo”.

Tvrdnje da su naše kompanije “propale” ili da su povezane s bilo kakvim “odbijenim tenderima” potpuno su neosnovane i netačne. Sve naše firme bilježe stabilan i konstantan rast iz godine u godinu, i ni jedna nikada nije bila predmet poslovnog stečaja ili blokade.

Žive od državnog novca - kaže čovjek koji živi od državnog novca
Tvrdnja da živimo od budžeta je briljantna projekcija. Bloomteq tokom posljednje dvije godine zapošljava više od 100 ljudi u Bosni i Hercegovini, bez ijedne konvertibilne marke prihoda iz javnog sektora. Mi nismo korisnici budžeta, mi ga punimo.

Ako je iko ekspert za život na državnim jaslama, to ste Vi, Ministre. Upravu ste Ministre kada kažete da mi trebamo shvatiti da mi nismo isti kao vi, jer nismo. Ne živimo mi od '98 od kad Ministar kaže da se bavi ovim poslom od državnog novca. Neki od nas, Vukova s Wall streeta sa Temu-a, kako nas Ministar naziva, od te iste 98' su privrednici koji pune državnu kasu iz koje Ministar prima platu i živi od toga.

Vi ste država, mi, privrednici, smo razlog što ona uopće ima šta da vam isplati. I sad vi nama objašnjavate kako se prepoznaje "privilegija"? Mi ne živimo od budžeta, tendera, javnih poziva, ni "dogovora", ali punimo tu istu kasu, sa par miliona godišnje, tu istu kasu iz koje Vi svakog mjeseca primate platu. Samo u ovoj godini, zaključno s današnjim danom, uplatili smo državi 1.323.283,78 KM direktnih poreza.

Ako je grijeh što smo tri puta u devet godina dobili poticaj za zapošljavanje, onda ste Vi, Ministre, očigledno zalutali u resor razvoja i poduzetništva. Vama bi bolje ležao resor "Gušenja inicijative i blaćenja uspješnih".

Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta trebalo bi pomagati ljude koji rade i zapošljavaju, a ne omalovažavati ih zato što uspijevaju.

O "izgubljenim" postupcima i "nepostojećim" činjenicama
Niko nije rekao da smo "izgubili", osim Vas.

U dva slučaja organi su se oglasili nenadležnim, iako zakon jasno kaže da imaju obavezu da cijene zakonitost javnog poziva.

Dakle, ne da nismo u pravu, nego još nismo naišli na dovoljno hrabrog službenika da to i napiše.

Dobavljač “KCUS” - još jedan izmišljeni hit

Tvrdnja da je Ankora radila za KCUS je čista laž, i to ona najjeftinija moguća. Ni direktno, ni indirektno nikada nismo radili za KCUS. Jedini kontakt s KCUS-om bio je kada je jedan od suvlasnika bio pacijent, duga i teška dva mjeseca.

Dakle, po vašoj logici, svaki bolesnik je "angažman" i svako liječenje "poslovna saradnja".

O klevetama i zakonu koji niste pročitali
Naš advokatski tim se iskreno zahvaljuje ministru Vojinu Mijatoviću, jer će, zahvaljujući njemu, vikend provesti pišući tužbe za klevetu. Podsjećamo, Ministre, kleveta je iznošenje nečega za što nemate dokaze, a šteti ugledu druge strane.

To je ono što ste Vi upravo uradili, i to ne jednom, nego više od pet puta u 15 minuta. Izgovorili ste više kleveta nego rečenica s tačnim podacima. Dakle, čeka Vas nekoliko tužbi, ne iz osvete, nego iz reda. I ne, neće Vam pomoći "ali to sam čuo", ako niste znali, zakon ne poznaje "rekla-kazala" odbranu. I mali savjet, potpuno besplatan: manje printajte slike, više čitajte zakone. I Ministre, pošto toliko volite transparentnost, tačnu adresu sada znate.

Dođite i prelistajte “tu tonu papira” oko tendera i javnih poziva. Dođite s kamerama, ako treba. Samo nemojte više s praznim papirima i punim ustima. Pa da javno vidimo ko radi, a ko priča.

Osvrt na saopštenje Senada Šantića

Želimo se, također, osvrnuti na saopštenje za javnost gospodina Senada Šantića, objavljeno sinoć, neposredno nakon gostovanja ministra Vojina Mijatovića. Ko god im je radio krizni PR i rekao da trebaju istupiti jedan iza drugog, jedan politički, drugi lično, dobro je to smislio.

Pravni postupak pretvoren je u političku predstavu, a strana koja je javno priznala dogovor pretvorena u “žrtvu”.

Jasno naglašavamo:

- Bloomteq ne spori pobjedu na javnom pozivu.

Sporne su okolnosti koje je gospodin Šantić sam opisao: da je znao unaprijed, da je postojao dogovor, i da je imao informacije koje nisu bile javno dostupne. Politička kampanja bi bila da tražimo fotelju. To što vama poštenje zvuči kao politika, govori više o vašim navikama nego o nama. Argument da je epizoda objavljena prije mjesec dana potpuno je irelevantan.

Korupcija nije sezonski fenomen niti vremenski ograničen pojam, ona ne prestaje postojati zato što su je neki odlučili mjesec dana ignorisati. Naši motivi su jednostavni, transparentan i zakonit proces. Ako je vaš motiv saradnja i pogodovanje političkim strukturama, onda hvala, različiti smo.

Mi kontinuirano iznosimo činjenice, a činjenice nisu napad, nego odbrana javnog interesa.

Bez obzira na iznos, ključno pitanje nije "koliko", nego kako. Da li je poziv bio jednak za sve? Činjenica da smo u nemogućem roku pripremili dokumentaciju ne znači da je rok bio uredu. Nismo znali unaprijed za poziv, kao neki. Već smo, kao što smo i rekli u svom prvom javom istupu u aprilu, imali pripremljenu dokumentaciju za drugu svrhu. Razlika između spremnosti i povlaštenosti je ogromna. A što se tiče "profesionalnog sastanka s ministrom prije poziva", po definiciji, to se zove sukob interesa.

Nema te količine PR-a koja to može oprati. Kad se učesnik javnog poziva sastaje s resornim ministrom da dogovori kako će se poziv pisati, to se ne zove profesionalno, nego namješteno.

"Neformalno spominjanje od člana komisije"?
Službenik ministarstva ne može nikome saopćavati povjerljive informacije, za to postoji procedura. Ovakvo opravdanje samo insinuira da postoji povezanost službenika u ministarstvu sa konzorcijem, koji, gle čuda, u redovnoj proceduri (pri potpisu ugovora, kojih ministarstvo potpiše 1000 godišnje) kaže pobjedniku šta je to imao drugi kandidat na javnom pozivu. Odavanje službene tajne predstavlja povredu dužnosti, osnov za vođenje disciplinskog postupka, itd.

Senad prilikom svakog javnog istupanja inkriminira nekog novog, jedva čekamo sljedeći. Kada ti vlastite riječi naprave problem, rješenje nije da se izviniš, nego da objasniš zašto si ih uopšte izgovorio. Jedini koji su imali političke veze su oni koji su ih sami priznali. I da ne zaboravimo, Senade, da je Vaš CEO panično kontaktirao jednog od suvlasnika Bloomteq-a i zamolio za sastanak, sa vrlo jasnim ciljem: da Vas amnestira od Bojana i Ministra.

Nemojmo zaboraviti ni to da ni novinaru koji je objavio podcast nije bilo jednostavno tih dana. Ali o tim okolnostima, i još mnogo više, nećemo govoriti mi, time će se baviti nadležni organi. I na kraju… Mladi ne odlaze zbog onih koji prijavljuju korupciju. Mladi odlaze jer gledaju kako oni koji javno priznaju dogovorene javne pozive budu nagrađeni, a ne ispitani. To je istinska poruka ove priče.

Ako su svi sastanci bili profesionalni, objavite zapisnike. Ako nije bilo posredovanja, objavite imena. Ako je bilo traspatentno, pokažite dokumentaciju. I jedan besplatan pravni savjet od našeg pravnog tima: prije budućih javnih istupa, bilo da su u formi gostovanja ili saopštenja, gospodinu Šantiću i ministru Mijatoviću bilo bi korisno da se konsultuju sa svojim pravnim savjetnicima.

Naime, jedan uporno “uvaljuje” druge u probleme javno opisujući radnje koje zakon ne dozvoljava, a drugi u istom dahu izgovori više kleveta nego činjenica.

(SM)