Način na koji reagiramo u teškim situacijama često odražava emocionalne temelje koje smo stekli u djetinjstvu. Ljudi koji su odrasli u stabilnom, podržavajućem okruženju, obično razviju sposobnost da ostanu smireni, suosjećajni i samopouzdani čak i kada se suoče s nelagodom, neuspjehom ili tuđim granicama.
Ako nam netko postavi granicu, a mi to ne doživimo kao osobnu uvredu, vjerojatno su nas roditelji naučili poštivanju drugih ljudi. Umjesto da pokušavamo preoblikovati nečije “ne” u “da”, razumijemo da svatko ima pravo odlučiti što mu odgovara. Takvo razumijevanje znak je emocionalne stabilnosti i međuljudskog poštovanja.
Naš pristup životnim situacijama često je rezultat onoga što smo naučili u djetinjstvu. Ako nas određene stvari ne uzrujavaju lako i znamo kako ostati smireni, to je dobar znak da su nas roditelji učili emocionalnoj stabilnosti i poštovanju prema drugima. Takve osobine ne razvijaju se slučajno, već su rezultat pažljivog i zdravog odgoja.
(Ajdin B.)