Između trubljenja skutera i glasne italijanske muzike gotovo da ne možete napraviti deset koraka a da vam ne zamiriše tijesto, prženo punjenje ili neko drugo jelo iz jednog od brojnih restorana.

Hrana ovdje nije samo svakodnevna potreba - ona je identitet, način komunikacije i čista strast. I ono najvažnije - Napulj je iznenađujuće povoljna destinacija, pogotovo ako se odlučite prepustiti street food sceni.

U ovom gradu nismo znali jesmo li došli na gastronomski izlet ili na city break - jer smo jeli doslovno svakih sat vremena, pišu kolege sa Punkufera.

Sjesti na ručak ili večeru bila je gotovo nemoguća misija. Čim bismo završili jednu deliciju, već nas je druga mamila iz susjedne ulice. I tako ukrug.

Ujutro frittatina, za gablec pizza fritta, za desert sfogliatella, pa aperol s pogledom… A tek je bilo tri popodne.

Uživanje u napuljskom street foodu nije planirano - ono se dogodi. I dogodi se s takvom lakoćom i energijom da zaboravite na vrijeme, stolove, jelovnike i budžet.

Kao i svaki put kad putujemo na jug Italije, očekivali smo dobre cijene, ali Napulj nas je zaista iznenadio.

Pizza, ta najslavnija napuljska ikona, dostupna je gotovo svugdje i kreće se od 6 do 14 eura - ovisno o mjestu, kvalitetu i tome jeste li sjeli ili uzeli za van.

Najbolje pizze jeli smo u pizzerijama Vessi i Donna Sofia Ai Tribunali, gdje vas možda dočeka red, ali vam bude jasno da su ljudi spremni čekati jer je to - to.

Pizza koja se peče u pećima s dušom, s rubovima koji su napuhani poput oblačića i tijestom koje se topi u ustima.

Inače sam ljubitelj svega bogatog na pizzi - mesine, salama, svega što peć može podnijeti - ali jedne večeri, na preporuku konobara, naručio sam klasičnu napoletansku margheritu.

I bilo je to otkriće. To nije ona suha, siromašna verzija kakvu ponekad dobijem kod nas. Ovo je bila simfonija okusa u tri sastojka - tijesto, rajčica i mozzarella, plus kap maslinovog ulja i nekoliko listova bosiljka.

Ništa više nije ni trebalo. Bilo je toliko ukusno da sam požalio što sam je dosad zaobilazio. Brojna mjesta nude i samo komad pizze, za van, pa je to odličan odabir ako želite samo uzeti nešto za pojesti s nogu.

No, street food u Napulju ide puno dalje od pizze. Tu je čuvena frittatina di pasta - zapečena kugla od špageta, bešamela, graška i komadića mesa, pržena do hrskavosti i mekoće istovremeno. Košta između 1,5 i 3 eura i pojede se usput, kao neka slojevita eksplozija komfora u ruci.

Cuoppo - papirnata čašica prepuna prženih morskih plodova - također je hit. Riblje srdele, kolutići hobotnice, škampi i još koješta drugo, servirano toplo i slano, idealno za grickanje uz šetnju gradom.

Ulični kiosci i mali dućani s gotovom hranom nude i pizzu frittu - prženu verziju pizze punjenu ricottom i šunkom - prava bomba koja zasiti bolje od većine tanjira - usudio bih se reći da je to nešto poput našeg languša, samo punjenog i zatvorenog.

I onda dolazimo do onog slatkog dijela. Napuljske slastice su poseban svijet. Na svakom uglu nalaze se poslastičarnice koje mame oči toliko jako da vam jednostavno ne daju mira.

Sfogliatella je klasik - lisnato, hrskavo, gotovo škripavo tijesto punjeno ricottom i kandiranom narandžinom koricom. Na prvi pogled izgleda jednostavno, ali je eksplozija tekstura i aroma.

Babà je spužvasti kolač natopljen rumom koji se servira u raznim verzijama - ponekad s kremom, ponekad s voćem, a ponekad i u čašama to go. Slastice koštaju između 1,5 i 3 eura, i teško je stati na samo jednoj.

Naravno, sve to zalijevamo - i to najčešće Aperolom. U Napulju se, baš kao i ostatku Italije, Aperol Spritz pije kao voda, i to u nevjerovatno širokom rasponu cijena - od samo 2 eura na skrivenim terasama do 9 eura u fensi koktel-barovima uz more.

No, razlika nije nužno u kvalitetu pića, već u atmosferi. Svaka terasa, svaki kafić ima svoj vibe. Bilo da sjedite uz buku ulice Via Toledo ili uz romantični Lungomare s pogledom na Vezuv, osjećaj je da ste dio nečega živog, razigranog i autentičnog.

Za konkretna mjesta - svakako posjetite već spomenute pizzerije, a poželite li pojesti dobro riblje jelo - jedno od najboljih mjesta u gradu je Pescheria Azzurra. No, iskreno, gdje god stali - nećete pogriješiti. Ovdje je hrana kultura, a street food njena najiskrenija forma.

U Napulju se jede spontano, u hodu, iz ruke. Ne broje se kalorije, već dojmovi. I zato se ne planira ni doručak, ni ručak, ni večera - sve se događa u trenutku. U tom smislu, Napulj je idealan grad za one koji vole jesti, ali još više - za one koji znaju uživati.

(NAP)