Jedan od najvažnijih, a često zanemarenih fenomena u odnosima naziva se "vrijeme popravka" (repair latency). Ono označava koliko brzo jedan partner reaguje na pokušaj povezivanja drugoga. Taj kratki, gotovo neprimjetan trenutak, oblikuje osjećaj sigurnosti i povjerenja u vezi te ima dugotrajan uticaj na to koliko voljeno i sigurno se osjećamo, tvrdi psiholog Mark Travers.

"U istraživanjima s djecom i roditeljima pokazalo se koliko su te 'mikropauze' važne. Djeca koja su bila izložena većem stresu imala su duže razdoblje prije nego što bi ponovno uspostavila emocionalnu povezanost s roditeljem. Nije bilo presudno samo to jesu li popravili odnos, već i koliko brzo su to učinili. Na isti način, u odraslim vezama brzina kojom partner odgovara na naš pokušaj povezivanja snažno utječe na osjećaj bliskosti i emocionalne sigurnosti", objašnjava Travers za Psychology Today, prenosi Index.hr.

Prema psihologu Johnu Gottmanu, ti mali pokušaji povezivanja nazivaju se "ponude" (bids) i čine osnovu emocionalne komunikacije između partnera.

"To mogu biti i naizgled sitni znakovi - pogled, uzdah ili jednostavna rečenica poput 'pogledaj taj zalazak sunca'. Nije presudno samo da partner odgovori, nego i koliko brzo odgovori. Na neurološkom nivou, naš mozak brzu reakciju tumači kao signal sigurnosti, dok odgoda stvara osjećaj nesigurnosti i potiče tjeskobu", ističe psiholog.

Istraživanja pokazuju da se to može promijeniti. "Vrijeme popravka" nije trajna osobina, već vještina koja se može razvijati pažnjom i svjesnošću.

"Ključ je u prepoznavanju i najtiših pokušaja povezivanja - izraza lica, tona glasa ili sitnih komentara. Nije uvijek potreban dugi razgovor; i jednostavan pogled, osmijeh ili klimanje glavom mogu biti dovoljni da partner osjeti: 'Čujem te, tu sam.' Upravo te male, brze reakcije održavaju osjećaj bliskosti i povjerenja koji čine temelj svake stabilne veze", zaključio je Travers.