Saleš živi u neposrednoj blizini gradske deponije za koju je godinama bio vezan jer je sakupljao i preprodavao sekundarne sirovine, te tako zarađivao za život.

Međutim, u posljednjih nekoliko godina, kako kaže, susreće se s brojnim zdravstvenim problemima, zbog čega je u nekoliko navrata bio hospitalizovan u tamošnjoj bolnici.

- Imam probleme sa srcem i povišen šećer. Nemam nikakvih stalnih primanja jer nisam ostvario pravo na penziju. Također, nemam niti zdravstveno osiguranje, a iza mene su neplaćeni računi kada sam ležao u bolnici. Kako ću ih platiti - ni sam ne znam, kaže Saleš.

Njegov skromni dom je kućica obnovljena u poslijeratnom periodu sredstvima međunarodnih donatorskih organizacija i usamljena na vrhu jednog brda.

Objekat čine tek dvije prostorije i neuslovni sanitarni čvor, sve je u stanju nereda i zapuštenosti, a jedino društvo ovog samotnjaka su psi i mačke, koji se motaju oko kuće.

U periodu osamdesetih godina prošlog vijeka pa do početka rata u Bosni i Hercegovini, Saleš je radio u Drvnoj industriji "Sana", ali je ovaj privredni subjekt ekonomski propao u poslijeratnim godinama.

Saleš kaže kako su mu ljekari strogo zabranili bilo kakvu težu fizičku aktivnost, što onemogućava opciju da sopstvenim rukama zarađuje za život, pa danas preživljava isključivo od pomoći dobrih ljudi.

- Ljudi me poznaju, neko mi pokloni koju marku, neko kruh ili mlijeko i tako preživljavam iz dana u dan. Život je težak, ali drugačije ne može, kaže Saleš.

Za ovog dobrodušnog čovjeka svi imaju samo riječi hvale i kažu kako nikada ni mrava nije zgazio. Njemu je dobrodošla svaka vrsta pomoći, a kaže kako mu je u ovome najpotrebniji novac kako bi kupio lijekove, ali i hrana te druge potrepštine. Svi koji žele da mu pomognu mogu ga posjetiti u njegovom domu ili više informacija dobiti na telefon 061/601-350, pišu Nezavisne.