Iz druge perspektive, ono je zlokobna sfera koja šalje smrtonosno ultraljubičasto zračenje ka nama i ponekad izbacuje masivne klobuke plazme u pravcu Zemlje.

Istina je negdje na sredini, a NASA je pokrenula misiju solarne sonde "Parker" kako bi je otkrila.

NASA je 2018. godine lansirala sondu, a njena misija je proučavanje koronalne plazme Sunca i njegovog magnetnog polja. Da bi to postigla, sonda mora da priđe veoma blizu. NASA ovu misiju opisuje kao "dodirivanje Sunca", i to je sasvim tačno.

Tokom misije, sonda je sve više prilazila Suncu, postavljajući nove rekorde. Dana 24. decembra 2024., letjelica je proletjela na "samo" 6,1 milion kilometara od površine Sunca. To je nevjerovatno blizu, ali na sreću, sonda ima nekoliko slojeva zaštite.

"Parker" je također najbrža letjelica ikada napravljena. Tokom prolaska 2024. godine kretala se brzinom od 692.000 kilometara na sat i nije dugo ostala na tako maloj udaljenosti od zvijezde. Rezultat ove smjele koronalne navigacije su najbliže slike našeg Sunca do sada.

"Parker" nosi četiri glavna instrumenta, a jedan od njih je WISPR (Wide-field Imager for Solar Probe). WISPR ima dvije kamere otporne na zračenje koje mogu da podnesu snagu Sunca.

Njegova uloga je snimanje korone, sunčevog vjetra i drugih pojava u blizini Sunca. Pri posljednjem prolasku, WISPR nam je prikazao sunčevu koronu i sunčev vjetar na način koji do tada nismo mogli da vidimo.

- Sonda nas je ponovo odvela u dinamičnu atmosferu naše najbliže zvijezde. Svjedočimo mjestu odakle počinju prijetnje svemirskog vremena po Zemlju - svojim očima, a ne samo putem modela.

Ovi novi podaci će nam omogućiti ogromna unapređenja u predviđanju svemirskih vremenskih prilika kako bismo zaštitili astronaute i našu tehnologiju na Zemlji i širom Sunčevog sistema - kaže Nicky Fox, pomoćnica administratora Naučne misije u sjedištu NASA-e u Washingtonu.

(NAP)