Postojeći podaci ukazuju da je burka, kao odjevni predmet, nastala u Perziji u 10. vijeku, prije nego što se polako širila na Arapski poluotok i današnji prostor Afganistana i Pakistana. U Arabiji, varijanta poznata kao "nikab" je prihvaćena od strane ultra-konzervativne vehabijske škole islama; u Južnoj Aziji, burka je prihvaćena od strane lokalnih fundamentalista zvanih Deobandisi. Kada su talibani zauzeli Kabul i preuzeli vlast nad većinom Afganistana 1996. godine, oni su uveli obavezu za sve žene da nose burku. Drugdje u muslimanskom svijetu, ovaj odijevni predmet je ostao uglavnom nepoznat sve do relativno nedavne prošlosti. Posebno se vezuje za uspon tradicije vehabija koji šire burke na područja gdje je prethodno bila gotovo nevidljiva, uključujući i prostor zapadne Afrike. Burke su i dalje rijetkost u većini zemalja u regiji, ali i svijetu i to objašnjava zašto su neke vlade nametnuli zabranu bez javnih reakcija. Kao jedna od izvedenica pojma burka, nastao je pojam burkini, koji označava odjeću za kupanje.

Zanimljivo da se upravo na tlu Evrope, koja važi za kolijevku demokratije počinju da se javljaju takve ideje, a sve zabrane koje zadiru u ljudske osjećaje i ograničavaju slobode, u ovom slučaju vjerske slobode, ipak slute na neka tamna i davno prošla vremena, a počinjalo se na slične načine i završilo se tragično za čitave narode ili grupe. Evo kako to danas izgleda u Evropi i svijetu.
 
Tačno pet godina nakon što je usvojen kontroverzni zakon o zabrani burke u francuskoj, ugledna profesorica i sociologinja Agnès de Feo koja je provela godine proučavajući  uticaj ovog zakona je izjavila: Kada se gleda na lokalnom nivou, ovaj zakon je bio "potpuni promašaj", pa čak je pomogao stvoriti dodatnu prijetnju Francuskoj. Jedna od reakcija je i da se povećao broj napada na muslimanke, kao što je slučaj zabilježen na videu, kada je napadnuta trudna muslimanka  u Francuskoj (27.03.2015.g.).

Iako istraživanja javnog mnijenja ukazuju da većina Francuza podržava zakon o zabrani burke, koji je usvojila socijalistička vlada, neki stručnjaci koji su proučavali uticaj zakona se ne slažu sa tim. Oni tvrde da je zakon ohrabrio islamofobe, a takođe je  muslimanima koji su prihvatili ekstremne ideologije prouzrokovali osjećaj potrebe  da ustanu protiv francuske države. Radikalizovani pojedinci koji su otišli da se bore u Siriju smatraju da je ovaj zakon jedna od stvari koje ih ohrabruju. Oni su to vidjeli kao zakon protiv islama. De Feo smatra da oko 2.000 žena koje su nosile nikab u Francuskoj nisu stvarna prijetnja po sigurnost, za razliku od domaćih ekstremista, koji predstavljaju pravu opasnost za socijalnu koheziju u državi. "To su ljudi koji žele da ubiju, oni žele da budu mučenici", kaže De Feo. U maju prošle godine, francuska vlada je objavila podatke da 137 francuskih žena učestvuje u borbama na Bliskom istoku, uključujući 45 tinejdžerki.

De Feo tvrdi da je zakon u to vrijeme jednostavno donesen da osvoji glasove na izborima i da povlađuje Islamofobiji."Islamofobija je jako aktivna u Francuskoj, i na desnoj i lijevoj političkoj opciji". Ljudi su imali utisak da su žene koje nose burku bile zlostavljane od muškaraca. Ali, u deset godina istraživanja ove pojave, De Feo nije upoznala ženu koja je bila primorana da nosi burku.

Prije 2010. godine oko 2.000 muslimanskih žena nosilo je burku  u Francuskoj, ali prema De Feo motivacija za mnoge žene koje nose burku sada je promijenjena. Mnoge mlade konvertitkinje, neudate žene i razvedene žene odlučuju se da nose burku. Prije zabrane najviše muslimanskih žena su nosile burku iz vjerskih razloga, sada dosta žena koje nose nikab, jer je postao dio identiteta za njih. Za njih je to čin otpora protiv države, slično kao i pokreti pank ili skinhead. To je razlog zašto su oni sretni kada plate 150 € kazne. Nicolas Cadenne iz Francuske sekularističke Observatorije se takođe slaže sa ovim istraživanjima. Ipak pored svega, 2014. godine kontraverzni zakon je dobio podršku Evropskog suda za ljudska prava.
 
Države u kojima je zabranjeno nošenje burke, na nivou države ili parcijalno:
Osim Francuske jedino još Belgija ima državni zakon o zabrani nošenja burke, a još neke države su usvojile sporni zakon o zabrani nošenja burke (parcijalni), evo o kojim državama se radi.

Belgija
Belgija prati pažljivo  Francusku u uvođenju vlastitog zakona o zabrani nošenja burke i takođe je u 2011. godine usvojen isti zakon.  Žena uhvaćen da nosi burku može biti osuđen na do sedam dana zatvora ili prisiljena da plati novčanu kaznu u iznosu od 1378 €. Vlada je donijela zakon gotovo jednoglasno.

Djelimična zabrana:

Holandija
Prošle godine Holandija je odobrila zakon o djelimičnoj zabrani nošenja burke, što znači da žene ne mogu lica prekrivati u školama, bolnicama i u javnom prijevozu. To nije u potpunosti zabrana burke u javnosti, ali to zabranjuje nošenje burke u "specifičnim situacijama u kojima je od suštinskog značaja za ljude da se vidi" ili iz sigurnosnih razloga.

Italija
Italija nema nacionalnu zabranu nošenja burke, ali u 2010. godini, u gradu Novara nametnuta su  ograničenja - iako trenutno ne postoji uspostavljen sistem kazne. U nekim dijelovima Italije, lokalne vlasti zabranile su 'burkinis' ili  tzv. islamske kupaće kostime.

Španija
Nekoliko dijelova Katalonije u Španiji imaju zakone protiv nošenja burki i nikaba. U 2013. godini, Vrhovni sud Španije poništio je zabranu u nekim dijelovima države, uz obrazloženje da "ograničava vjerske slobode". Ali, druga područja su nastavila sa sprovođenjem zabrane - zahvaljujući odluci Evropskog sud za ljudska prava (2014 ECHR).

Čad
Vlada u Čadu izglasala je zakon o zabrani nošenja burke nakon dva samoubilačka bombaška napada u maju 2015. godine. Premijer Kalzeube Pahimi Deubet nazvao je to "kamuflažom" i rekao da će sve burke biti spaljene. Žene zatečene sa burkom mogu biti uhapšene i osuđene na zatvorsku kaznu za taj prestup.

Niger
Nošenje burke je zabranjeno u regiji Diffa,  koja je pogođena aktivnostima terorističke grupe Boko Haram.

Kongo-Brazzaville
Nošenje burke na javnim mjestima je u ovoj državi zabranjeno od 2015. godine, uz obrazloženje vlade da se na taj način "spriječi svaki teroristički napad"

Turska
Turska ima pretežno muslimansko stanovništvo, ali do 2013. godine, na snazi je bilo zabranjeno ženama da nose marame u državnim institucijama u državi. Nakon višedecenijske zabrane nošenja marame u svim javnim institucijama, uključujući i univerzitete i škole, Turska je ukinula ovu zabranu – osim u institucijama policije, vojske i pravosuđa, gdje još uvijek nije dozvoljeno ženama sa hidžabom da rade.

Švicarska
Prvi put u švicarskoj historiji, država je donijela zakon o zabrani nošenja burke  ili nikaba, a prekršiteljice bi se mogle suočiti sa kaznom od skoro 10.000 eura. Zakon je stupio na snagu 1. jula 2016. godine.

Rusija
Kao rezultat rastućih napetosti između etničkih Rusa i Muslimana iz regije sjevernog Kavkaza, vlasti u Stavropolju zabranile su nošenje marama u školama, odluku je potvrđena od strane Vrhovnog suda.

Bosna i Hercegovina
Podsjetimo se i zabrane hidžaba u pravosudnim institucijama u BiH, koja je stupila na snagu.

Pokušaji zabrane:
Ostale zemlje su nakon priliva muslimanskih imigranata počele da predlažu razne planove oko zabrane nošenja burki i marama. 

Bugarska pravi poteze da zabrani muslimankama da nose veo. Parlament je odobrio zakon koji zabranjuje nošenje odjeće koja skriva lice - u potpunosti ili djelomično - na javnim mjestima. Ukupno 108 poslanika je glasalo u korist zakona - i samo je osam bilo protiv - na prvom čitanju u parlamentu.

Naredna zemlja u Evropi od koje se očekuje da će uvesti zabranu za marame je Letonija - iako je neznatan broj prekrivenih žena.  Ministarstvo pravde obrazlaže svoje prijedloge o zabrani nikaba i burki kao "preventivne mjere" za zaštitu latvijske kulture.  

Šef Austrijske diplomatije Sebastijan Kurz zatražio je uvođenje zabrane nošenja burke u Austriji, kao i uvođenje društveno korisnog rada za izbjeglice. "Poseban izazov predstavlja brza integracija migranata na tržište rada, da bi se spriječila radikalizacija", upozorava Sebastian Kurz, ministar za integraciju i šef Austrijske diplomatije. On je naglasio da treba da uvesti takozvane "poslove za jedan euro" za izbjeglice, smanjiti pomoć, ali istovremeno uvesti i zabranu nošenja burke. Sve te mjere Kurz želi da unese u novi Zakon o integraciji koji bi, kako je najavio, trebalo da se izradi u narednih šest mjeseci. Što se zabrane burki tiče, Kurz je podvukao da to ne smatra vjerskim simbolom, već simbolom "paralelnog društva".

Očito da se i na ovom primjeru oko zabrane nošenja burke, nikaba ili hidžaba mnogi ne slažu, većina stručne javnosti u svijetu pa i u BiH, se ne slaže sa zabranama bilo koje vrste kada je riječ o odjevnim predmetima, ali ipak određeni procenti stanovništva u državama svijeta su za uvođenje zakona o zabrani nošenja burki i to se ne može zanemariti.

Nametanje izravne zabrane potpunog ili djelomičnog prekrivanja lica na javnim mjestima, odnosno nošenja muslimanskih velova za glavu, predstavlja kršenje slobode izražavanja i vjere, priopćio je Amnesty International, osudivši izglasavanje prijedloga zakona o tom pitanju u belgijskom parlamentu.

Ispravno je po tumačenju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da se po pitanju nikaba-burke treba pristupiti sa pravnog aspekta i da je pitanje nikaba-burke vjersko pitanje. Konvencije o ljudskim pravima su zagarantirale slobode ispovijedanja vjere, što svakako sa sobom nosi i oblačenje shodno onome što vjera nalaže. Za svaku demokratsku zemlju ili koja teži ka demokratskim načelima neophodno je da se prava svakog pojedinca poštivaju, jer ukoliko nemamo svi jedan status ni prava, onda nemamo ni svi iste mogućnosti niti prilike. Neophodno je razvijati svijest kod svake osobe, počevši od svoje djece, da imamo svi svoja prava, neotuđiva, dokle god praktikovanje naših prava, ne narušava tuđa.


Novinarka: Anesa Agović