11.1.2022. 14:18
0
Novak Đoković u čudesnom svijetu engleskog prava: Dodik iz Melbourna i druge horor priče
Na stranu Đokovićeva naivnost i tvrdoglavost kada je koronavirus u pitanju, pa i šlampavost njegovog tima kada je riječ o viznim procedurama, činjenica je da je dotakao bolnu tačnu državnog i pravnog uređenja u Australiji, a to je sukob nadležnosti državnog i "entitetskog" nivoa. Čak i velike i naizgled moćne države poput Australije, imaju svoje boljke, svoje slabe tačke i svoje "milorade dodike", lokalne političke feudalce kojima ni sud ni zakoni ne znače mnogo, a ne znači im mnogo ni Novak Đoković i njegovi stavovi o vakcinaciji. Za utjehu nama, iz male i kao Australija ne tako bogate BiH, može poslužiti poslovica "I bogati plaču". A za Đokovića se ne brinemo, biće on dobro u svakom slučaju.

Bh. političar i parlamentarac Damir Arnaut ovih dana u svom saopćenju spomenuo je i Australiju. 

- Australija uživa neograničene resurse, ugodnu klimu, neopterećenu istoriju, udaljenost od problema ostatka svijeta, te sve druge vidove prosperiteta. Stoga ima komfor da oko većine pitanja zauzima fer pristup. Ulazak Đokovića u Australiju je osporen isključivo zbog sumnji u integritet njegove zdravstvene dokumentacije. Ako se u ponedjeljak te sumnje pred sudom potvrde, on će biti deportiran, a ako se dokazima opovrgnu, ulazak će mu biti omogućen. Odluka se niti jednim dijelom neće rukovoditi argumentacijom poput „znaš li ko sam ja“, niti Đokovićevim porijeklom. Samo činjenicama. I kao takva će biti fer.  To je Australija -  napisao je Arnaut. 


"To je Australija" prije marta 2020. značilo je veliku i mirnu zemlju "u mirnom kraju Zemuna", u globalnim okvirima. Bila je tom zemlja simbol slobode, ekonomskog prosperiteta, širokog srca i otvorene ruke, skoro neograničenih mogućnosti, zemlja u koju biste se sklonili od svake nevolje, raj na zemlji, odlično mjesto za biznis, studiranje i turističke posjete. 


"To je Australija", značilo je zemlju u koju želite doći,vidjeti i ostati. A onda je došla baksuzna 2020. i panemija koronavirusa i sve dobro skivene probleme ogolila do kosti. Neke zemlje su dobro prošle, poput Švedske i Njemačke, dok su druge zemlje ne samo zabrljale, nego se unutra njihovih granica maleni virusa pretvorio u golemu katastrofu, prije svega političku. Australija, zemlja u kojoj je zemlja pandemija otkrila sve slabosti sistema i, politike i javne uprave, izgleda da je u covid priči najgore prošla. Kako je bogata, demokratska, vrlo obrazovana i liberalna zemlja mogla tako loše odgovoriti i zdravstvenu krizu, pretvoriti u političku, ostaje još neodgovoreno pitanje. 


Kada se jednog dana podvuče račun, biće jasno da ej Austrlija iz epidemije koronavirusa zdravstveno izašla, bez katastrofalnih brojava preminulih kao u Brazilu, SAD -u, Peruu ili italiji, no ostat će zabilježeno da je koronavirus Australiju politički zatresao poput najjačeg zemljotresa iza kojeg ništa neće ostati isto. Neke nove generacije možda neće znati za državu Australiju, ali će znati za države Viktoriju, Novi Južni vels, Kanberu, Queenland, Tasmaniju.


Treba nešto reći i o nastanku moderne Australije. Još od neolita, današnju Australiju nastanjivali su miroljubivi domoroci, lovci i sakupljači koje će Evropljani nazvati Aboridžinima, što nije nimalo ugodan termin te znači "Nenormalni ljudi".  Iako su do sjeverne Australije vrlo vjerovatno u srednjem vijeku dolazili arapski trgovci, zemlja je ostala nepoznata sve do 1606. kada je otkrivaju i zaposjedaju Holađani, te je nazivaju "Nova Holandija". Ipak, krajem 18. stoljeća stižu Britanci, ovu veliku i negostoljubivu zemlju nazivaju "Terra Australis", odnosno Južna zemlja, te uspostavljaju najprije kolonije zatvorenika, a zatim i osnnovaju gradive, rudnike i kolonije drugih doseljenika. Nastaju kolonije Zapadna Australija, Novi Južni Vels, Viktorija, Kraljicina zemlja, Tasmanija, gradovi Sidney, Darwin, Perth, Adelaide, Melbourne, otkriva se zlato i gradi željeznica. 


Upravo će željeznica biti i ostati kamen spoticanja između britanskih kolonija, i prije i poslije njihovog ujedinjenja 1901. u Zajednicu država ili Commonwealth Australiju, kada je donesen još uvijek važeći ustav ove velike i neobične države. Svaka od australskih saveznih država ima svoj vlastiti željeznički sistem,  svoju regionalnu željezničku kompaniju a čak i svoju širinu kolosijeka. Savezne države u Australiji nikada nisu dozvolile federalnoj vladi u Kanberi da formira državnu željezničku kompaniju, postavi jedinstvena pravila i odredi jednu, jedinstvenu širinu željezničkih kolosijeka. Prema bh. terminologiji, željeznice su "entitetska nadležnost" i ne samo to, one su dio jedne vrsta političke kulture inata u ovoj zemlji. 


Zboga svega toga, željeznice su u Australiji loše organizirane, sa lošom mrežom, skupe, neadkvatne, komplicirane i tema su političkih nadmudrivanja. Izbore u Australiji obično dobiva onaj ko obeća i najčešće slaže da će željeznice u Australiji dovesti u red. Ono što ju BiH  Korodor Vc, to je u Australiji pitanje brze željeznice izmežu Melbourna i Sydneja, dva najveća  grada rivala i politička roga u vreći. Na priči o željeznici godine 2014. izbore će u Melbournu, glavnom gradu boge i južne provincije Viktorije dobiti čovjek po imenu Dan Andrews, kandidat ljevičarske Laburističke partije. Ako to usporedimo sa bh. prilikama, australski Laburisti po svom programu i idejama sličnu su bh. SDP -u, dok su njihove protivnici Liberalna partija, koja u  su suštini i nije tako liberalna, te je više konzervativna,, antimigantska, antikineska, okuplja isključivo "bijele"Australce i dosta sliči domaćim konzervativnim partijama kao je recimo HDZ. 


Na užaas konzervativaca, Dan Andrews je kao premijer Viktorije otvoreno podržao LGBT populaciju, pomogao je najranjivije kategorije društva, nezaposlene, beskućnike, migrante, građevisnke radnike. Stanovi koje vlada za Dana Andrewsa gradi za najsiromašnije građane za bh. prilike su čisti luksuz i izgledaju kao nekretnine iz kataloga agencija. Pod vođstvom Andewsa, Melbourne ja postao najbolji grad za život na svijetu, sa fantastičnom kulturom, gastronomijom i mogućnostima za studiranje, pa i za bavljenje sportom, recimo tenisom. 


Sve će se promijeniti u proljeće 2020. sa pandemijom koronavirusa. Australija, do tada jedna od najlibearlnijih država svijeta, u potpunosti će se zatvoriti i za vanjski svijet i iznutra. U državi u kojoj građanima nije moguće posjedovati niti kupiti oružje, ulice tamošnjih gradova su preplavili naoružani policajci. Svijet je bio prestrašen slikama iz Australije, gdje policija pod punom opremom upada građanima u kuće, hapsi ih u pidžamama jer su na Facebooku pisali protiv vlade. Lockdown, lockdwn, lockdown, ta strašna riječ koju nismo znali do marta 2020. postale je sastavni dio života dvadesetak miliona Australaca. Potpuno nezamislivo, na tamošnjoj televiziji počeli su se pojavljivati generali i druga vojna  uniformirana lica, pričajući o virusu i epidemiji. Građanima Austrlije, ponosnima na svoj slobodarskih duh, vlasti su zabranile putovanja u susjedne gradove. Obični ljudi iz ove zemlje preko noći suočili su se sa cijelim nizom nadrealnih covid pravila koja su se odnosila na sve aspekte života. Odlazak u park ili naplatu, kupovina cipela, seksualani odnos bračnih partnera,  ugovaranje prvog ljubavnog sastanka putem Tindera, ples i rođendanske torte, polaganje vozačkog ispita, sahrana najmilijih, sendvič i čaj na pauzi na poslu, sve je postalo podložno covid pravilima. 


Australska država Victorija, sa premijerom Danom Andewsom postala je najveći zagovornik strogih mjera za suzbijanje covid  pandemije. Dvije trećine 2021. građani Melbourna proveli su u tvrdom lockdownu. Za svako pojavljivanje infekcije, prremijjer Andrews pojavljivao se bi se na televiziji i društvanim mrežama, najavljujući sve strožije mjere. 


-Svi u kuće sada. Granica do koje može doći jeste prag vašeg doma. Ništa dalje -poručivao je Andrews. 


Pandemija koronavirusa otkrila je sve slabosti državnog i političkog uređenja Australije, njenu labavost i krhkost, te ono što se  slutiloi o čemu se šutjelo: Automaštvo i pritajeni separatizam saveznih država, međusobnu netrpeljivost i želju da minimiziraju uticaj saveznih vlasti iz Kanbere.  Granice izmežu saveznih država, do tada tek formalne i administrativne, postale su stavarne i vrlo čvrste, branjenje policijskim barikadama, kordonima do zuba naoružanih policajaca i ogradama. Na savezne zakone koji zabranuju postavljenje granica unutar Australije niko se nije ni obazirao. Savezni premijer Australije Scott Morrison u Kanberi postao je skoro beznačajna figura, skoro bez ikakvog uticaja na zbivanje u zemlji. Premijeri saveznih država, do marta 2020,, potpuno anonimni državni službenici, postali su istinski vlast u svojim dijelovima države, međusobni se dogovarajući i svađajući, potpuno ignorišući saveznu vlast i njene intitucije i zakone. Zvuči vrlo slično kao praksa u BiH. Australije jeste geografski daleko, ali njeni problemi nisu tako različiti od problema.
 

Najdalje je u svemu tome otišao premijer  Viktorije Dan Andrews, uvodeći u javni nastup sintagmu "Mi Viktorijanci". On uvijek i isključivo spominje građanee Viktorije, privredu Viktorije, turizam Viktorije, obrazovanje u Viktoriji, nikada ne spominjući Australiju i australsku naciju, termin koji on očigledno prezire. U njegovom nastupu, koji itekako podjeća na nastupe Milorada Dodika, on otvoreno ponižava i omalovažava krovne držvne instittucije Australije i "službenu Kanberu", poručujući im kako su slabi, nebitni i za njega beznačajni. Dan Andews radi sve kako bi naljutio, ponizio i isprovicrao saveznog premijera i njegu vladu, te tako održava dobre veze sa službenom Kinom, smrtnim neprijeteljom australskih konzervativaca, posjećuje Peking, dovodi  kineske investitore u  svoju komad Austrlije i svoju automašku Viktoriju uključuje u kontroverzni globalni kineski projekt "Road and Belt", sve u  inat "zajedničkim institucijama", baš onako kako to radiMilorad Dodik. Poput Dodika, i Dan Andrews se preko noći od libralnog, otvorenog i prodemokratskog političara pretvorio u nacionalistu i autokratu koji ne želi da se iko miješa u njegov posao. 


Četvrtog januara ove godina na tlo Viktorije, savezne države Australije  kojom upravlja intrigantni Dan Andrews, stupio je Novak Đoković, najbolji teniser svih vremena i jedan od najboljih sportista današnjice. Naivni Đoković, čovjek  čiji se život sastoji isključivo od sporta, zdravog životnog stila i duhovnosti, nije slutio s kim o čim će imatti posla, te sa kakvim sistemom  će  se boriti. 


Nisu to čak znali ni građani Australije kada su u martu 2020.. prvi put čuli izraz lockdown i vidjeli naoružane  policajce kako ih bez mnogo razumijevanja tjeraju u kuće i poručuju da slušaju ono što im vlast naredi, te da na postavljaju suvišna pitanja "šta" i "kako". Australci su se pobunili te poručili da oni imaju svoja građanska i ljudska prava, da imaju zakone...Na njihovu žalost, pokazalo se da građani Australije baš i nemaju mnogo zakonom zagarantiranih prava. Australski ustav donešen je davne 1901. i za današnje pojmove vrlo arhaičan i zastario. Mi o Bosni i Hercegovini možemo misliti šta god hoćemo, ali ova i ovakva BiH nudi mnogo više prava svojim građanima nego Australija, bar na papiru. 


Australija jje kao bivša britanska kolonija usvojila britanski sistem pravo, poznato kao  "common law", ili običajno pravo ili anglosaksonsko pravo, pravni sistem vrlo različita od pravnog sistema baziranom na rimskom pravu. Anglosaksonsko pravo koristi se u Velikoj Britaniji, Kanadi,  SAD -u, Novom Zelandu, bivšim kolonijama poput Iraka, Egipta, Pakistana, ono je pravo međuunarodnog suda u Haagu, te pravo međunarodnih organizacija kao što je UN ili WHO. Anglosaksonskio pravo nastalo je u ranom srednjem vijeku, kao izraz inata engleskih barona kako prema vlastitom kraljutako i prema Papi, te omogućava široku autonomiju kako samih sudaca, tako i lokalnih vladara. Vlasti u Australiji, kako savezna, kojima upravljaju konzervativci, tako i lokalne u rukama laburista, bez mmnogo grižnje savjesti pogazile su sve principe vlastitog ustava i od marta 2020. dekretima i ukazima. 


Dok u evropskom kontinetalnom pravnom sistemu, vlast i sudovi strogo se moraju pridržavati svakog slovva i  zareza u zakona, u anglosaksonskom pravnom sistemu to i nije slučaj. Anglosaksonski pravni sistem, onaj koji je na snazi u Australiji, i koji u svojim rukama drži sudbinu i karijeru Novaka Đokovića, karakterističan je po svojoj fleksibilnosti i rastezljivosti, što u praksi znači da se zakon i sistem prilagođavaju onime ko ima moć ili ima dovoljno novca da plati najskuplje advokate koji će sistem prilagodi potrebama svog klijenta. Sreća  u nesreći za Novaka Đokovića jeste  da je on mnogo bogat, da je mogao platiti najbolje advokate i preživjeti sudar sa zastrašujućim pravnim sistmom dizajniranim da štiti najmoćnije i najbogatije. Priče da je zakon u "Australiji za sve isti," jednostavno nisu tačne. Dok su obični građani Australije bili zatvoreni u svojim kućama, tamošnje zvijezde, poput pjevačice Natalie Imbruglia, mogli su se kretati, praviti izlete i partije. 


Fanovi Novaka Đoković, u mnogo slučajeva protivnici vakcinacije i poricatelji postojanja korona virsusa, slave njegove "pobjede" nad pravnim sistemom države Australije, možda se raduju prerano. Đokovića jeste "oslobodio" savezni sud Australije, no Australian Open se igra u Melbournu, u državi Viktoriji, čija vlast prezire i ignoriše odluke savezne vlasti vlasti u Kanberi, radeći po svom kada joj se god pruži prilika, koristeći sličnu praksu Milorada Dodika u RS  -u. Novak Đoković  možda i  zaigra neki meč u Melbournu, no pitanje da li će ga i završiti. Čak i  dok bude igrao, na teren može ući policija, uhapsiti ga i deportovati. Nije nerealan scenario u kojem Đoković igra finalni set sa Nadalom, koji prekida policija, hapsi Đokovića i odvodi ga u nepoznatom pravcu, ili ga trpa u avion i šalje u progonstvo. 


Na stranu Đokovićeva naivnost i tvrdoglavost kada je koronavirus u pitanju, pa i šlampavost njegovog tima kada je riječ o viznim procedurama, činjenica je da je dotakao bolnu tačnu državnog i pravnog uređenja u Australiji, a to je sukob nadležnosti državnog i "entitetskog" nivoa. Čak i velike i naizgled moćne države poput Australije, imaju svoje boljke, svoje slabe tačke i svoje "milorade dodike", lokalne političke feudalce kojima ni sud ni zakoni ne znače mnogo, a ne znači im mnogo ni Novak Đoković i njegovi stavovi o vakcinaciji. Za utjehu nama, iz male i kao Australija ne tako bogate BiH, može poslužiti poslovica "I bogati plaču". A za Đokovića se ne brinemo, biće on dobro u svakom slučaju. 


Novinar: Kenan Bešlija 

 
0
SOURCE PRIČE
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Impressum
T:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.