Mnogi navode kako su ovo najvažniji izbori u historiji ove zemlje te da građani Turske biraju između nastavka jedne ere ili mogućnosti da počne nova era politike ove zemlje. 

Prema podacima agencije Anadolija nakon 99,38 posto prebrojanih glasova Erdogan vodi sa 49,36 posto glasova, odmah nakon njega je Kilicdaroglu sa 44,99 posto, dok je kandidat Sinan Ogan je dobio 5,21 posto glasova.

I iako je još uvijek neizvjesno ko će biti novi predsjednik Turske, mala prednost Erdogana nije nešto sa čim bi se on mogao zadovoljiti. Glasovi koji su niži od 50 posto ukazuju na volju birača. 

Prednost u većim urbanim centrima ima Kilicardoglu, u Istanbulu vodi sa 48,55 posto, Ankari 47.31 posto, Izmiru 63.29 posto, Antalyi 53.13 posto te Adani s 50,89 posto. Erdogan s druge strane od većih gradova vodi u Bursi sa 51,47 posto te Konyi sa 68,94 posto. Na krajnjem istoku zemlje, gdje su uglavnom nastanjeni Kurdi, Kilicardoglu je odnio uvjerljivu pobjedu, dok je u centralnom dijelu zemlje, kao i na sjeveru pobjedu odnio Erdogan. 

Drugi krug predsjedničkih izbora u Turskoj bit će održani za dvije sedmice. Prevagu će donijeti glasovi trećeplasiranog kandidata Sinana Ogana koji je kazao da će odluka o podršci biti donesena nakon internog vijećanja. 

"Naša zemlja je izborima 14. maja završila još jedan praznik demokratije. Iako tačni rezultati još nisu jasni, mi smo u prednosti", rekao je Erdogan pristalicama u sjedištu svoje stranke u Ankari.

I dok još uvijek čekamo rezultate, zanimljivo je podsjetiti se pojedinosti iz biografije Recepa Tayyipa Erdogana.

Recep Tayyip Erdoğan rođen je u Istanbulu 26. februara 1954. Njegova porodica potiče iz regiona Ajara u Gruziji. Rano djetinjstvo je proveo u gradu Rize, gdje je njegov otac radio kao kapetan u Obalskoj straži, nakon čega su se vratili u Istanbul kada je Erdogan imao 13 godina.

Zanimljivo je da, kako navode njegovi biografi, Erdogan radio brojne poslove još od rane mladosti. Tako npr. navode da je prodavao hljeb, kifle, limunadu, kako bi sebi priuštio pohađanje religiozne škole. Otac mu je davao džeparac od 2,5 turske lire sedmično (manje od jednog dolara), a Recep je od toga kupovao razglednice koje je preprodavao na ulici. Također je prodavao flaše vode vozačima koji su bili zaglavljeni u saobraćaju. 

Završio je osnovnu školu Kasımpaşa Piyale 1965., potom srednju školu u Istanbulu "Imam Hatip" (Vjerska stručna srednja škola) 1973. Diplomirao je na Fakultetu ekonomije i upravnih znanosti Sveučilišta Marmara 1981. 

U mladosti je poluprofesionalno igrao fudbal za lokalni klub. Slavni Fenerbahçe je htio da ga dovede, ali je njegov otac, Ahmet Erdogan, spriječio taj transfer. Kasnije je stadion FK Kasımpaşa, koji je otvoren 2004. godine, nazvan “Recep Tayyip Erdogan”.

Ono što njegovi biografi pripisuju kao tajnu uspjeha je njegovo umijeće toga da zna kako "treba sa masom". Posebno kada stane pred svojim pristalicama i simpatizerima i uzme mikrofon u ruke, navode to biografi političkog lidera Turske. 

Profesor Aktar Erdugana ipak opisuje kao “političku životinju". 

„On je politička životinja, ali problem je što je postao jedinstveni donosilac odluka u zemlji", kaže Cengiz Aktar, profesor istanbulskog Bahcesehir Unverziteta. 

“On bi želio da konosoliduje svoju moć još većom koncentracijom, ali bez kontrole i balansa. Turska se može suočiti sa ozbiljnim izazovima u budućnosti ako krenemo tim putem“, izjavio je ranije profesor Aktar.  

Erdoğan se od svoje mladosti opredijelio za društveni život isprepleten politikom, preuzimajući aktivne odgovornosti u studentskom pokretu "Nacionalna turska studentska unija", tokom svoje srednje škole i na fakultetu. Godine 1976., Erdoğan je izabran za predsjednika ogranka omladine islamističke Partije nacionalnog spasa (MSP). 

Pratio je 1983. simpatizere Necmettina Erbakana u Partiju blagostanja, u kojoj je 1985. postao predsjednik istanbulskog ogranka partije.

Na lokalnim izborima 1994. godine je izabran za gradonačelnika Istanbula, a na toj funkciji je ostao do novembra 1998. Zbog sporne recitacije jedne pjesme, sud ga je osudio na zatvorsku kaznu od deset mjeseci, zbog čega je morao da se povuče sa gradonačelničke funkcije. 

Kaznu je odslužio u zatvoru Pinarhisar, za koji je rekao da za njega predstavlja simbol ponovnog rođenja, pošto je, kako kaže, tamo pripremljeno osnivanje njegove Stranke pravde i razvoja, koje se zvanično desilo 2001.

Na parlamentarnim izborima u Turskoj 2002. godine, stranka je osvojila 34 posto glasova, a Erdogan je u martu 2003. izabran za premijera. Funkciju predsjednika vlade je obavljao sve do 2014.

U augustu 2014. je izabran za 12. predsjednika Turske, dok je danas neizvjesno da li će Erdogan biti i novi stari predsjednik ove zemlje. 

Za Erdogana kažu da vlada diktatorski, smjenjujući sve one koji mu nisu poslušni. Osim toga, kako to navode njegovi biografi, sklon je pragmatizmu, kako na političkom planu, tako i na ekonomskom.

“Politička životinja” ili “diktator”, jedno je sigurno - Erdogan je uspio obnoviti stabilnost Turske koja je godinama bila opterećena nefunkcionalnim političkim koalicijama, udarima i lošom međunarodnom finasijskom pomoći. 



Piše: Aldina Rovčanin