Autorica ovog teksta je Lidija Pisker, koja dolazi iz Bosne i Hercegovine te nije čudo da je na pravi način uspjela dočarati šta je ono što bosanski stećci predstavljaju. 

Pisker se tako kroz svoj tekst prvenstveno osvrnula na jedinstvenu nekropolu stećeka koja se nalazi u Stocu - Radimlju.
 
"Kad god putujem kroz Hercegovinu, južni dio moje domovine Bosne i Hercegovine, odem na veliko polje 3 km zapadno od grada Stoca koje se zove nekropola Radimlja. Tu se susrećem oči u oči sa 135 srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika poredanih u gusto koncentrirane redove. Dok se divim geometrijskim uzorcima, mjesecima, zvijezdama i ljudima koji me naizgled pozdravljaju raširenih ruku urezanih u bijelo kamenje, pitam se tko je tu pokopan i kako su živjeli. Ovo nije bilo kakvo groblje; ljubomorno čuva stotine godina povijesti moje zemlje", započet će Pisker svoj tekst o bosanskim stećcima. 


Foto: Screenshot (YT,  Daors dron by Edin Rahic)

Ovi monolitni nadgobni spomenici su jedni od najprepoznatljivijih – iako zagonetnih – znamenitosti naše zemlje, opisuje Pisker. Čak 60.000 srednjovjekovnih kamenih spomenika nalazi se upravo u Bosni i Hercegovini, a obično su grupirani u nekropolama. Zanimljivo, u regiji su također pronađeni stećci, ali u mnogo manjem obimu nego što je to u Bosni i Hercegovini, tako npr. u Hrvatskoj postoji oko 4.400, u Crnoj Gori oko 3.500 i u Srbiji oko 4.100 stećaka. 

"Izranjajući iz zelenila bosanskih brda i livada, njihova živopisna pojava, stoljećima su bili zagonetka za povjesničare i putnike, ali i dalje služe kao simbol nacionalnog ponosa i identitet među multietničkim stanovništvom Bosne i Hercegovin", navodi Pisker za BBC. 

Svi stećci su nastali u periodu od 12. do 16. stoljeća i jedinstven su pogled na život pokojnika. Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni, religiozni simboli i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju. I dok su pojedini stećci u obliku križeva ili na sebi imaju oslikane rozete, neki imaju oslikano oružje, što ukazuje na status, zanimanje ili interesovanje pokojnika. Također, pojedini stećci imaju ćirilične natpise koji sadrže podatke o pokojnicima, ali i određene izreke. Tako npr. epitaf Viganja Miloševića glasi: „I ja sam bio kao ti i ti ćeš biti kao ja“. 


"Iznimna univerzalna vrijednost"

Zbog svog povijesnog i kulturnog značaja, stećci su uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine zbog svoje "iznimne univerzalne vrijednosti".

Prema riječima direktorice Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine Elme Hašimbegović, jedan od najzanimljivijih aspekata stećaka je kako oni predstavljaju "ispreplitanje i stapanje različitih uticaja - istočnih i zapadnih, mediteranskih, bizantskih i srednjoeuropskih, katoličkih i Pravoslavna, (i) utjecaj latinske i ćirilične pismenosti”. Područje današnje Bosne i Hercegovine kroz historiju je bilo mjesto susreta različitih kultura i vjera. Pravoslavna, katolička i crkva bosanska (srednjovjekovna crkva koja je postojala između 12. i 15. stoljeća) koegzistirale su u srednjovjekovnoj Bosni, a mnogi naučnici saglasni su da su stećke koristili sljedbenici sve tri vjerske skupine, na temelju istočnopravoslavne - nadahnuti križevi i rozete pronađeni na stećcima, zapadnjački motivi štita s mačem, te pojedini natpisi koji se prevode kao "(osoba) prave rimske vjere" ili "rob Božji", navodi se u tekstu BBC-a. 


Foto: Screenshot (YT,  Daors dron by Edin Rahic)

Neki stručnjaci smatraju da su stećci ostaci bogumila, dok manje popularna teorija stećke povezuje s Vlasima, nomadskom populacijom koja je u to vrijeme živjela na Balkanu. Zanimljivo je da su od kada su antropolozi krajem 19. stoljeća počeli proučavati stećke, Srbi, Hrvati i Bošnjaci (tri etničke grupe koje danas čine veći dio Bosne i Hercegovine) pokušavali stećke proglasiti svojima.

Hašimbegović je to opisala tipičnim za povijesno "podijeljena društva" poput bosanskohercegovačkog, koja, kako je kazala, "kulturu i kulturno-povijesnu baštinu gledaju isključivo kroz prizmu nacionalne politike i identiteta", navodi se u tekstu BBC. 


Radimlja kao jedna od najočuvanijih i najvrijednijih nekropola

Među najočuvanijim i najvrjednijim mjestima svjetske baštine BiH, kada su u pitanju stećci, zasigurno je Radimlja koja se nalazi na putu Čapljina - Stolac. Ova nekropola datira iz XV i XVI stoljeća, dok je 2002. godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH donijela odluku o proglašenju historijskog područja - nekropola stećaka Radimlja kod Stoca, za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. 

"Najpoznatiji simbol nalazišta - ujedno i prva slika koja većini Bosanaca i Hercegovaca padne na pamet kada pomisle na stećke - je prikaz muške figure ugraviran na jednom od nadgrobnih spomenika nekropole, koji uzdiže desnu ruku, a lijevu drži luk i strijelu. Neki antropolozi misle da bi to moglo predstavljati gestu molitve Suncu ili Mjesecu.



Motiv uzdignute ruke čest je i u djelu bosanskohercegovačkog pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara, koji je odrastao u blizini Radimlje. 'Kameni spavač', njegovo remek-djelo iz 1966. godine, inspirirano crtežima i natpisima na stećcima, smatra se jednim od najznačajnijih književnih djela u Bosni i Hercegovini. Dizdareve pjesme probudile su Bosance i Hercegovce na važnost ovog kamenja i podsjećaju nas da poštujemo našu prošlost, a da pritom čuvamo svoj identitet.

Kao rezultat toga, stećci – a posebno podignuta ruka – postali su utjelovljenje bosanskog duha kulturne otvorenosti. Slika danas izaziva emotivnu vezu kod mnogih Bosanaca i Hercegovaca", navodi se u tekstu BBC-a. 



(A. Rovčanin)