Na posljednjim izborima koji su održani, njegova glavna opozicionarka nakon rezultata izbora morala je napustiti svoju domovinu. Mnogi su navodili kako su izbori tada navodno pokradeni, masovni protesti koji su uslijedili i bili protiv Lukašenka, nasilno su ugašeni, članovi opzicije su protjerani iz države, a predsjednika ove zemlje nazvali su “posljednjim diktatorom” i glavnim saveznikom Moskve u Europi.

Istovremeno, u posljednje vrijeme sve su glasnije spekulacije da ovaj sedamdesetogodišnji predsjednik nije dobrog zdravlja, što vlasti ove zemlje negiraju. 

Bjeloruske vlasti nedavno su objavile fotografije i video Lukašenka, (predsjednika Bjelorusije), pokušavajući prekinuti nagađanja o zdravlju autoritarnog vođe.

"Koliko sam shvatio, situacija nije kritična, ali je ipak zabrinjavajuća", rekao je, otežano govoreći na sastanku s generalima.

Na snimci se vidi kako Lukašenko posjećuje centralnu vojnu službu, ali izgleda da vladareva teško zavijena ruka i promukli, iscrpljeni glas potvrđuju glasine da je lošeg zdravlja, pisao je The Guardian.
 
Opoziciona liderka Sviatlana Tsikhanousskaya, koja je pobjegla iz zemlje 2020., rekla je svojim pristalicama da budu “dobro pripremljeni za svaki scenarij”.


Inače, Lukašenko vlada Bjelorusijom od 1994., njegov režim često nazivaju autoritarnim koji je postao još represivniji nakon masovnih protesta 2020. godine. 

Tada se Tsikhanouskaya takmičila protiv Lukašenka na izborima te godine koji su mnogi nazvali namještenima. Njezinom mužu zabranjeno je kandidiranje na izborima, nakon čega je i zatvoren. Nakon glasanja, Lukašenkove snage sigurnosti na kraju su slomile pokrete koji su organizovali masovne proteste, uz hapšenja i nasilje, dok su  mnogi opozicionari u Bjelorusiji bili prinuđeni napustiti svoju zemlju. 

Sada se pak sve glasnije čuju glasine o zdravlju Lukašenka, što potvrđuje i Tsikhanouskaya.

"Postoje mnoge glasine o zdravlju diktatora Lukašenka", Tsikhanouskaya je tvitala pristalicama.

“Za nas to znači samo jedno: trebamo biti dobro pripremljeni za svaki scenarij. Skrenuti Bjelorusiju na put demokracije i spriječiti Rusiju da se miješa. Međunarodna zajednica treba da bude proaktivna i brza”, navela je. 

Lukašenko i ruski predsjednik Vladimir Putin često su imali zategnute odnose, ali bjeloruski čelnik pomogao je invaziju Moskve na Ukrajinu, dopuštajući da se teritorij njegove zemlje koristi kao baza za pokretanje napada. On je sada najbliži saveznik Moskve u Europi i Kremlj će pomno pratiti njegovo zdravlje, piše The Guardian. 


Osnovne crtice iz biografije

Aleksandar Lukašenko je prvi predsjednik Republike Bjelorusije. Osim toga što ga nazivaju „posljednjim diktatorom u Europi“, njegove pristalice ga nazivaju “narodnim političarem”, “predsjednikom običnih ljudi” ili “Batkom” (otac na bjeloruskom). 

I iako postoje oprečni stavovi, neosporno je da biografija ovog bjeloruskog lidera ukazuje na život prepun događaja od ranog djetinjstva. 

Aleksandar Lukašenko rođen je 30. augusta 1954. u gradu Kopys, okrug Orsha, Vitebska oblast. Pohađao je srednju školu u Aleksandriji, okrug Šklov. Tokom djetinjstva bavio se mnogim aktivnostima, uključujući sport i muziku. Odrastao je uz majku, bez oca. 

Aleksandar Lukašenko posjednuje dvije fakultetske diplome. Godine 1975. budući predsjednik diplomirao je na Državnom pedagoškom institutu Kuleshov Mogilev gdje je diplomirao povijest, a godine 1985. dobio je diplomu ekonomista na Bjeloruskoj poljoprivrednoj akademiji. 
Godine 1975. bio je regrutovan u vojsku gdje je služio u graničnim vojnim službama. 

U dobi od 33 godine Aleksandar Lukašenko imenovan je za direktora državne farme Gorodets, okrug Šklov, koju je vodio od 1987. do 1994. godine.

Dana 10. jula 1994., nakon izborne kampanje u kojoj je učestvovalo pet drugih kandidata, Aleksandar Lukašenko izabran je za predsjednika Republike Bjelorusije. Lukašenko je tada dobio 80,3% glasova u drugom krugu u kojem se natjecao protiv predsjedavajućeg Vijeća ministara Vjačeslava Kebiča. 

Nakon toga, 9. septembra 2001. Aleksandar Lukašenko ponovno je izabran za predsjednika Republike Bjelorusije sa 75,6% glasova. Glavni prioritet drugog predsjedničkog mandata Aleksandra Lukašenka bilo je jačanje nacionalne državnosti oslanjajući se na snažan društveni i gospodarski razvoj zemlje.

Treći mandat osvojio je 2006. godine s 83% glasova, jednako kao što je osvojio mandate i 2010., 2015., a potom i 2020. godine te je tako na čelu ove države skoro 30 godina.  




Piše: A. Rovčanin